kakav je taj shaw? mislim zanima me stil igre koji forsira?

Triangle dude.

evo sad vidim da kaze da ipak nece forsirat trokut, spomenio je i tranziciju i brzinu kao glavne adute pa vjerojatno nece odustat od toga, nadam se da ce pridonijet malo defanzivi

biti pomocnik phill jacksona nikako ne moze skodit, sve u svemu sretno mu bilo

što se bullsa tiče, oni, barem ja tako mislim, dengu više ugovor produživat neće, znači još ova godina i doviđenja, osim ako ne pristane na značajno smanjenje ugovora, a čisto sumnjam, tako da bi ga bilo dobro uvaljat cavsima koji žele svoj 1. pick trejdat, ili wizardsima, oko kojih se nešto šuška da žele trejdat sa bullsima taj pick, i onda draftat mclemora/oladipa

Vi se nalazite ovde: Mondo > Kolumne > Edin Avdić

Lebron - jednostavno najbolji

... ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...

Ovo je trebala da bude originalna kolumna o Lebronu nakon njegove antologijske sezone.

Međutim nakon Jamesovog saplitanja u prve tri utakmice finala Miami je došao u situaciju da bez titule završi kampanju u kojoj su ostvarili 66 pobjeda, od čega 27 uzastopnih i izgledali uglavnom nepobjedivo. Lebron se sabrao i odigrao doktorski sedmu utakmicu, ja se sa zadovoljstvom posipam pepelom, a prethodna kolumna je na kraju poslužila kao dobar primjer razbijanja peha...

Često sam razgovarao sa jednim Amerikancem iz Akrona. Obišao je čitav svijet, radio je uglavnom na trusnim područjima što je mene kao starog dobrog pripadnika ex-Yu škole špijunaže preko taraba navelo da pomislim da je - špijun.

Stalno sam tovario tu priču..."Kakav je osjećaj raditi za CIA-u?", "Koliko si diskova i dokumenta iskopirao do sada?", "kako ide postavljanje prislušnih uređaja?".

Njegov odgovor je uglavnom bio "Šta bi bilo koji špijun koji drži do sebe mogao da sazna u razgovoru s tobom? Koliko su puta sudije oštetile Utah u finalima sa Chicagom?" i tako ukrug. Izgledao je kao Richard Schiff iz serije West Wing. Do besvijesti smo tupili o LeBronu Jamesu i gumama. Naime do pojave jedinog sina Glorie James, Akron je bio poznat kao svjetska prijestolnica guma. Sve ili gotovo sve najveće fabrike guma su tamo imale svoja postrojenja, novca je bilo, radna mjesta su bila dostupna većini.

Raspad sistema je krenuo od 1990 godine. Odseljavanja velikog broja porodica, neimaština ne samo u Akronu nego i u obližnjem Clevelandu gdje se u posljednjih 10 godina odselilo gotovo 80 hiljada ljudi.

Cleveland je grad dobrih ljudi, grad koji izgleda tužno, ali u njemu žive zaista dobri ljudi. Gdje god da se okreneš neko će da ti pritekne u pomoć ili te uputi na pravu adresu. Sport se izuzetno cijeni, ali trofeja nema. Iz Clevelanda kvalitetni sportisti uglavnom odlaze.

Cleveland Indiansi su sredinom 90-tih imali strašne timove u baseballu i nisu uspjeli da osvoje trofej. Ekipa se raspala a po oprobanom scenariju nosioci igre su potražili bolje ugovore i svjetla velike scene u Bostonu, New Yorku i Los Angelesu. U NFL-u Brownsi su već dugo vremena možda i najlošija franšiza u najpopularnijem američkom sportu.

Sportsku nadu stanovnicima Clevelanda pružio je LeBron James. Cavsi su i prije LeBrona imali dobre timove koje su predvodili Mark Price i Brad Daugherty ali preko Jordanovih Bullsa kao i svi igrači iz te generacije jednostavno nisu mogli. Pojava LeBrona je pak dala Cavsima jednog od najtalentovanijih igrača u istoriji lige koji je pride bio domaći dečko. Takvo nešto se ne dešava često, posebno ne gradu kakav je Cleveland.

Gledao sam njegove dvije utakmice u srednjoj školi i jasno je bilo da je LeBron neviđeni atleta. Nešto što gledate jednom u životu. Poplava naslovnih stranica je krenula. Slam, Sports Illustrated, ESPN the magazine. Svi relevantni sportski časopisi su donosili priče o čudu od djeteta i budućem sigurnom prvom izboru drafta. Kritičare je imao već tada. Svemoćni Charley Rosen je na osnovu jednog gledanja Lebrona utvrdio da on nikada u NBA neće prebaciti 15 poena po utakmici. Nije ni slutio koliko nije bio u pravu, ubrzo mu se ESPN zahvalio na saradnji.

Prilika da prvi put gledamo Lebrona uživo se ukazala već nakon njegove rookie sezone. Američka reprezentacija u okviru priprema za OI 2004 godine je gostovala u Beogradu. Slupali smo auto par dana prije puta tako da smo do Beograda i nazad na kraju išli taksijem. Taksista nas je uredno čekao pred Arenom dok smo gledali tekmu(Naš taksista je u povratku izbriljirao sa moljakanjem policije da nam ne pišu kazne. Takva moć ubjeđivanja bi mu donijela izlazak sa Evom Mendes, kako da obični policajac ostane imun.)

Stvar koju i danas pamtim sa te utakmice jeste sposobnost Jamesa da jednim potezom promjeni tok meča. Bilo to zakucavanje, blokada ili asistencija Lebron vas barem jednom tokom bilo koje tekme natjera da kažete "Ovo je nemoguće!". Vrhunski NBA atleta teren dužine 29 metara pokrije u 12-13 ili 14 koraka. LeBronu je od čeone linije do čeone linije potrebno samo devet.

Jedini je u ligi koji može to da izvede. Kada ga gledate kako juriša po terenu uvijek zaboravite da ima 125 kilograma jer Jamesa u trku s loptom ne hvatate ni lasom.

Pregled igre?

To je nešto što je natjeralo mnoge da ga uporede sa kombinacijom Magica i Michaela. Pregled igre koji čini da šuter svaki put dobije loptu tačno u ruke. Pregled igre koji čini da Bobbie Gibson postane play-off zvijezda makar na jednu noć kao protiv Pistonsa 2007 godine(Petorka Hughes, Pavlović, James, Gooden i Ilgauskas je vjerovatno najlošija petorka koja je igrala jedno NBA finale ikada).

 

Ono što je bila realna zamjerka na prvu fazu LeBronove karijere jeste previše izlazaka premalo individualnog napretka. James je tokom svih godina odrađivao krvav posao u teretani. Fizička sprema je bila vanserijska, ali je na polju košarkaškog razvitka dugo stagnirao. Na šutu je počeo da radi tek nakon što je popio metlu protiv Spursa 2007 godine ali i tada nedovoljno. Često s pravom kritikovani Mike Brown je u posljednjim godinama svog mandata počeo da spušta LeBrona na poziciju krilnog centra ali je uglavnom nailazio na zid, a Jamesu nije padalo na pamet da razvije svoju igru pod košem.
Vlasnik Cavsa Dan Gilbert je gledao Jamesa kao svoje čedo.

Za razliku od Rileya koji ni za živu glavu ne bi dopustio Jamesu da vodi svoju pratnju u timski avion ili bus, LeBronovo društvo je u Cavsima moglo svuda da se kreće i gotovo sve im je bilo dopušteno pa čak i da sjede na timskim sastancima (Mnogi su ovo Lebronovo ponašanje povezivali sa nedostatkom očinske figure u djetinjstvu. James je bio jedino dijete, bez oca ili starijeg brata koji bi rekli kada je dosta. Mama Gloria je imala velikih problema sa alkoholom i drogom. Novca nije bilo. Selili su se 12 puta tako da je LeBron bez obzira na bezgrešnost van terena uvijek pokušavao kroz zabavu da nadoknadi izgubljeno djetinjstvo.)

Danny Ferry za sve godine Jamesovog boravka nije uspio da napravi tim za najveće domete. Uvijek je nedostajala druga ili treća violina. Igrači koji će na pravi način rasteretiti LeBrona tako da su u vjetar otišle neke od njegovih fenomenalnih partija.
Da se podsjetimo još jednom Lebron je Snowa, Pavlovića, Ilgauskasa, Goodena, Marshalla, Gibsona, Varejaoa i Hughesa odveo u NBA finale 2007. Nemoguće je naći lošiji tim koji se dokotrljao do finala. Lebron je godinu kasnije u sedmoj utakmici polufinala istoka u Bostonu Celticsima ukrcao 45 poena. Uzalud.

Protiv Orlanda u finalu istoka 2009 godine je imao nestvarnu seriju (Prvi meč LBJ 49 poena, 6sk, 8ast. Drugi meč 35,5,4 i trojka za pobjedu. treći meč 41, 9, 7 . Četvrti meč 44, 12 i 7. Peti meč 37, 14 i 12 i šesti meč 25 7, 7. Konačan rezultat 4:2 Orlando, jer druga violina Mo Williams nije bio u stanju da pogodi ništa do pete utakmice, jer je startni bek šuter bio Delonte West i jer su igrači sa klupe bili uglavnom penzioneri Ben Wallace, Wally Szczerbiak, Joe Smith ili zvijezda Efesa Tarence Kinsey. Ako neko sretne Danny Ferrya neka ga pozdravi.)

Nakon idile, provoda, gledanja kroz prste, timskih imitacija foto sesija, osmijeha, plesa na klupi sa Danny Greenom i čega sve ne i Lebron je počeo da osjeća pritisak. Kažu da veliki ne može postati veliki ako ne posrne i to žestoko barem jednom u životu. A Lebron je posrnuo. Više puta...i podigao se.

Otišao je preko TV ekrana. Valjda nesvjestan šta radi. Dok ga je Jim Gray pitao koja je njegova odluka, Jamesu se oteo i neki bizarni, pomalo tupavi osmijeh dok je saopštavao da "nosi svoj talenat u South Beach". Jeste donirao milione dolara u humanitarne svrhe od te emisije, jeste zbrinuo finansijski sve svoje drugove iz djetinjstva (Maverick Carter, Rich Paul, Randy Mims su na njegovom platnom spisku još od onog ugovora sa Nikeom za 100 miliona dolara) ali to sada nije bilo važno. Bijes u Clevelandu je bio ogroman, kao da ni Lebron nije bio svjestan težine svoje odluke i bola koji je nanio svojim potezom.
Mržnja širom SAD-a ga je pogodila vrlo brzo, a LeBronov odgovor je bio da repetira obrve i postane negativac. Odluka je sportski gledano bila sve samo ne sebična, ali je način na koji je urađena bio prilično nekorektan.

Magic je igrao u Lakersima. Tamo ga je dočekao Kareem. Tamo je bio Jamal Wilkes. Stigili su James Worthy, Byron Scott i Michael Cooper. Na klupi je sjedio Pat Riley. Bird je imao McHaela, Parisha, Aingea, Dennisa Johnsona, Billa Waltona. Michael Jordan je imao Pippena, Granta, Paxsona, kasnije Rodmana i Kukoča. Na klupi je sjedio Phil Jackson. Toga je James bio itekako svjestan. On u Cavsima nije imao nikoga. Slobodni agenti su birali atraktivnije destinacije, uprava tima za sedam godina nije bila u stanju da dovede legitimno pojačanje.

Lebronov motiv je bio jasan. Trofej i to odmah. Uzeo je manje novca nego što je mogao jer je želio da igra sa kvalitetnim saigračima i osvaja titule. Nije čekao 35-tu godinu da parazitira na nečijoj grbači za trofej. Želio je da bude gospodar svoje sudbine ali to na kraju dana niko od nas nije. Uslijedio je najveći pad u njegovoj karijeri. Dvije sedmice nije izašao iz sobe nakon poraza od Dallasa. Nije se javljao na telefon. Prijatelji su bili zabrinuti. Kritike su pljuštale. Ruganje je bilo otvoreno. Dovođeno je u pitanje njegovo srce i karakter. Filozofirali su apsolutno svi. James je bio nijem. Ubijen u pojam.

Nije lako pratiti LeBrona Jamesa sve ove godine. Njegovi usponi su maestralni. Zapitate se je li moguće igrati tako kompletnu igru i raditi to u takvoj brzini. Kada igra kako zna i može duša vam je puna jer ste svjesni da samo jedan čovjek u košarci danas može to da izvede. Isto tako njegovi sunovrati su epski. Potpuna potonuća koja vas natjeraju da posumnjate u sve što ste vidjeli. Kada Lebron tone primorani ste da mu psujete, da se hvatate za glavu jer njegovi raspadi nisu Kobeovski ili Jordanovski, njegova posrtanja ga ogole do kosti. Vidite strah u njegovim očima, nesigurnost u pokretima. U tome na neki čudan način i jeste njegova draž. Superioran je, a opet običan čovjek.

Svađa koja je možda i usmjerila njegovu karijeru na pravi kolosijek se desila sa jednim od njegovih najboljih drugova Richom Paulom kojeg je LeBron instalirao na mjesto svog menadžera.

Paul koji je sa Lebronom uvijek bio bez dlake na jeziku mu je nakon poraza od Dallasa rekao: " Želio si da budeš nešto što nisi. Igrao si sa puno bijesa. Bog te je odveo od vrhunca do dna kako bi postao skroman, kako bi se pogledao u ogledalo i postao bolji igrač. Iskustvo je najbolji učitelj."

Ove riječi su zvonile u LeBronovoj glavi tokom štrajka. Dok je trčao plažom. Dok je dizao tegove. Dok je vrtio pivote na niskom postu pod budnim okom Hakeema. Dok je ubacivao svoj 800-ti šuti sa poludistance taj dan. Budi skroman, igraj sa osmijeom i napreduj igrački.

Odrastao je pred našim očima. Postao je čovjek. Postao je vođa. Igrao je na svim djelovima terena. Pružao ruku i nakon pobjede i nakon poraza. Kada je bilo teško stisnuo bi zube i uradio sve što je potrebno pa kakav god rezultat bio. Vraćao je svoj tim protiv Pacersa, Bostona i Oklahoma Citya. Konačno postao šampion. Od sada će sve biti lakše, zar ne? Malo sutra...

Koliko je teško podržavati LeBrona Jamesa najbolje pokazuje finale sa Spursima. Opet je prošao put od vrha do dna i nazad. Morao da podsjeća sebe šta može i koliko može. Na kraju kada su svi opet posumnjali, kada je kao i prošle sezone protiv Bostona dovedena njegova karijera u pitanje LeBron je ostao čvrst do kraja. Sedma utakmica je njegovo remek djelo jer je pobjedio sebe. Jer je iskoristio dio svoje igre u koji nikada u važnim trenucima nije imao povjerenja i zadao konačan udarac protivniku. Šut na kojem su pucale neke njegove prethodne sezone je postao glavno oružje u najvažnijoj utakmici karijere i pod najvećim mogućim pritiskom.

"Ne mogu da vodim računa šta drugi misle i govore o meni. Ja sam iz Akrona, iz geta. Ne bih ni trebao da stojim ovdje, to je samo po sebi dovoljno. Svaki put kada uđem u svlačionicu i vidim dres sa svojim prezimenom znam da sam blagoslovljen. Šta god drugi pričali o meni nije bitno. Ja nikakvih briga nemam!"

Ja ih imam dovoljno ali sam ako ništa za sva vremena otklonio jednu sumnju.

Ne znam ko vam je najdraži igrač, ali sada znam ko je najbolji....

---

Manu u Heatu?

 if you can't beat them join them? 

Pa da... Da uzme još jedan dva naslova. Prošle godine smo se igrali s Allenom, ove ide Manu. To su moje prognoze.