Dakle, ja ne kazem da se danas uspjesni sportasi za taj uspjeh nisu potrudili (iako je meni osobno mentalni trud puno tezi i zahtijevniji od fizickog, al prihvacam da to ovisi o subjektivnom dozivljaju), nego da oni za taj trud dobivaju puno vise nego velika vecina ljudi za svoj (sto ukljucuje i sportase koji su se bezuspjesno trudili i odricali jer jednostavno nisu imali talent potreban za uspjeh u tom podrucju).
I zato ne razumijem kako netko moze takvo sto smatrati pravednim i postenim i na bilo koji nacin opravdavati novce koje takvi zaradjuju. Znam da sam vam se zgadio sa svojim komentarima i da cisto iz principa trazite argumente za stav suprotan mojem, ali budimo realni na trenutak. Kad bi malo osvijestili drustvo oko sebe, pogledali kako usrano milijarde ljudi zive, a s druge strane odredjeni broj pojedinaca uziva u nerazmjernim bogatstvima, uvidjeli bi sitnu karmicku i kozmicku pravdu u ovoj Georgeovoj nezgodi. Iako bi, naravno, bolji oblik iste bio da se tim nesretnim milijardama ljudi na svijetu poboljsa kvaliteta zivota.
I da, puno je primjera nezasluzenog bogatstva, ovdje isticem sportase samo zato jer je tema takva. Stava sam da slobodna volja ne postoji, nasi su postupci determinirani nasom podsvijescu, tako da uspjeh ili neuspjeh pojedinca nije stvar njegovih odluka, odnosno jest, ali te su odluke unaprijed odredjene kemijom i strukturom njegovog mozga koju, opet, ne mozes sam birati. Tako i volja za treningom, ucenjem ili bilo koji oblik truda ovise o mentalnim predispozicijama. Ali to je vec krajnje relativiziranje, za neki filozofski forum.
[uredio AceRimmer - 03. kolovoza 2014. u 12:36]