mozda malo bolju? gasol, bynum, odom ( pre kokain odom ), ariza, artest, fisher... svi do jednog bi bili uvjerljivo najbolji u cavsima  nakon lebrona ( uvazavajuci cinjenicu da u finalu nije bilo niti irvinga niti lovea )

kad netko napiše ovo onda je jasno da ga ne zanima argumantirana rasprava nego se radi o čistom trolanju 

Curry pokidao na trici:

Igrači koje je Kobe imao oko sebe 2009-2010 su za klasu bolji od današnjih GSW(bez Currya).  Pa Kobe je oko sebe imao 3 all-star igrača u naponu snage, plus tadašnjeg Artesta i Arizu koji bi imali značajnu rolu u svakoj ekipi današnjice.
Uspoređivati ovo što ima James i ono što je imao Kobe je u najmanju ruku vrijeđanje Kobeovih suigrača, koji su svi redom bili igračine u naponu snage.

Gasol, mladi i potentni Bynum, napaljeni Artest/Ariza, stara iskusnjara Fisher koji je tad još i mogo ispratit dovoljno dobro portivničkog igrača, 6th man Odom, crni Kukoč što bi neki rekli.

nisam imao snage nista ni odgovoriti. :)

Lebron da nije otišao iz Cavsa 2010 vjerojatno bi sad imao više naslova nego sa svim onim cirkusom odlaska u miami i povratka nazad u cleveland. Čovjek je tad imao 26 godina i bio je 7 godina u Cavsima, Jordan je imao 28 kad je uzeo naslov i već 7 godina u Bullsima. James da je tada ostao u Cavsima imao bi puno više poštovanja nego sad momčad bi se prije ili poslije izgradila i najmanje bi ostvario three peat a ovako sad godine mu idu on uglavnom gubi i finala i teško da će ga ljudi u neko dogledno vrijeme pamtit kao jednog od najvećeg ikad.

Potpis. To je meni neshvatljivo razmišljanje. Slična stvar poput ljudi koji smatraju da bi Tom Brady bio "veći" igrač i imao bolju karijeru da ima Super Bowl omjer 4-0 umjesto 4-2, ako mogu iskoristit NFL analogiju malo...

Užasno mi je drago što u zadnjih par godina NBA očito i pred našim očima evoluira u timsku igru, gdje se konačno shvaća važnost dubine rostera i važnosti klupe, kemije među suigračima i općenito principa da je balans ekipe puno važniji (na duge staze) od potencijalno žrtvovane individualne klase.
Loša stvar toga? Smatram kako će kroz par godina (rast salary capa, općenito bolji financijski uvjeti, kvalitativni napredak takozvanih igrača klupe, sve manje jednodimenzionalnih igrača itd.) totalno nestati pojam dinastije, odnosno ne mogu zamisliti da će ekipe uspjevati zadržati ~80% rostera i svake godine bilježiti uspjeh. Tu ne mislim na povijest, nego se nadovezujem na nečiju izjavu kako "ne vidi mogućnost stvaranja dominantne momčadi na duži period", otprilike tako. Dobra stvar ove loše stvari? Dinamika lige, igre, "jednake" mogućnosti svake franšize za uspjehom u srednjedugoročnoj budućnosti i općenito atraktivnost u smislu da ti svaka playoff godina može biti najbolja prilika za prsten, jer tko zna šta se može dogoditi godinu poslije.

Ostaje mali žal za ovogodišnjim playoffom, gledajući s odmakom. Zadnji tjedan regularne sezone mislio sam da nas čeka najatraktivniji playoff ikada, no rezultati i tablica su se poklopili tako da se na prste jedne ruke mogu nabrojati kvalitetne serije. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi Westbrook radio protiv, tada još "nezagrijanih" Warriorsa, koliko bi ih više uspjeli isrcpit od NOP, što bi Spursi/Clippersi postigli da se nisu susreli tako rano, bi li Chicago imao odgovor na Golden State, itd, itd..

3 stvari koje ću pamtiti iz ove sezone: ozljede, Spurs/Clippers serija i Jamesovo finale.

I za kraj, čestitka Golden Stateu, iskoristili su ponuđeno, 95% sezone su igrali kao najbolja ekipa lige. Naslov bez mrlje. Istina, naslov uz nekoliko "what if?" scenarija, no, nije li svake godine to slučaj?