Bobby_Orr#4 je napisao/la:
Tim Duncan je 2003. odveo 11 igrača zadatka do NBA naslova.
PPG: 24,7 RPG: 15,4 APG: 5,3 BPG: 3,3...53 % FG, prosječno 17 šutiranih lopti
U finalu: 24,2 poena, 17 skokova, 5,3 asista, 5,3 blokada (49,5 % šuta) - vodeći među svim igračima osim u asistima gdje je bio drugi iza Jasona Kidda. Pri rezultatu 3:2 u 6. utakmici finala ostvario je 21 poen, 20 skokova, 10 asista i 8 blokada.
Roster Spursa:
Tony Parker - 21 godina, još nije bio zvijezda kao kasnije, šutirao u finalu ispod 40 %, slobodna 60 % za 14 PPG
Manu Ginobilli - 26 godina, 35 % šuta i 8,7 poena u finalu
David Robinson - 38 godina, igrao zadnje utakmice karijere, u finalu 10 poena u prosjeku
Bruce Bowen - s 31 godinom tek postao NBA starter i počeo se profilirati kao vrhunski obrambeni igrač, 23 % FG i 3 poena u prosjeku u finalu
Stephen Jackson - 37 % FG i 10 poena u prosjeku u finalu
Malik Rose - 29 godina, šut 44 % u finalu, 7,7 poena u prosjeku
Speedy Claxton - igrao 12 minuta u prosjeku u finalu
Steve Kerr - igrao 4 utakmice finala, prosječno 5 minuta
Kevin Willis - 41 godina, igrao 5 utakmica finala po 4,4 minute
Danny Ferry - 3 utakmice po minutu u finalu
Steve Smith - 1 utakmica 1 minutu
Klasičan primjer nedostatka perspektive. Ali to je tihi Tim Duncan iz "davne 2003.", dok se nije tvitalo što koji košarkaš jede i sere, od kojeg se nije pravila priča za naslovnice jer valjda nije bilo komora u koje može ući za brži oporavak. Koji je svojim košarkaškim obrazovanjem uvijek bio podređen momčadi (i ovoj gore navedenoj), koji je trošio samo 17 lopti tijekom playoffa za ovakve brojke i postavljao nebrojeno mnogo pickova dok su se vrtile akcije te tako pokazujući svoju efekektivnost u igri bez lopte. Svaka čast Jamesu, ali nije pobijedio, suhe brojke su odlične, a uz daljnju analizu se ipak vide nedostaci čovjeka kojem treba lopta da bi bio učinkovit.
Košarka je momčadski sport i veličina Lebrona će uvijek ostati zapisana, ali isto tako treba biti svjestan da mu je u karijeri raznovrsnost puno više odmogla nego pomogla. Michael Jordan je bio odličan košarkaš, ali za razliku od Lebrona, u okvirima svoje prirodne pozicije u ofenzivnom dijelu igre i kao mnogi drugi velikani nije morao biti primarni ball handler koji s trojke donosi raznovrsnost, ali istovremeno i remeti koncepciju ostatka momčadi.Znači,Lebron bi bolje prošao u karijeri da je dao Chalmersu i Norris Coleu da razigravaju dok je bio u Heatu,odnosno Dellavedovi i Shumpertu sad u ovom finalu-ipak je razigravanje u opisu posla njihove pozicije,a ne njegove? Ili pak skokovi-šta bi trebao,možda odmaknut se centrima da pokupe lopte-ipak je to njihov posao? Ne razumijem,ali baš ne razumijem kako jednodimenzionalost može biti vrijednija od all-round učinkovitosti? Ako netko nešto najbolje radi,onda neka to radi bez obzira na poziciju.
Ove gluposti u prvom dijelu posta koje aludiraju na to da se Lebron ne podređuje ekipi i da ekipa pati radi Lebrona su stvarno baš ono gluposti.