sve je isto kao nekad, samo što nekad nije bilo interneta i drugih platformi za NBA zabavu pa je al star bio svima zanimljiv, a sada tokom svih 8 mjeseci NBA sezone imamo al star sadržaje kroz prateće emisije i feedove na socijalnim mrežama igrača.

Shaq tijekom prijenosa: In Serbia, they call me O´Nealović 

Istim onima kojima se može prodati da je Hulk Hogan najjači čovjek na svijetu

Kolega je u pravu, mislim da smo postali pomalo razmaženi, i to mislim općenito, ne samo kada su zakucavanja u pitanju.

U prošlosti su često među boljim dunkerima bili igrači koji i nisu bili nešto posebno dobri šuteri ( osobito ne za 3 ), bilo zbog toga što nisu toliko radili na šutu jer su imali fizikalije, bilo jer jednostavno nisu imali osjećaj za šut. Danas bez pouzdanog šuta za 3 bolje ti je da imaš vrhunsku obranu i sve ostalo inače bi mogao puno vremena provesti na klupi, ako uopće završiš na rosteru.

Osim toga, nakon VC-a letvica se počela dizati sve više i više, da bi nakon dvoboja LaVinea i Gordona to otišlo u nebo.
Mislim, budimo realni, LaVine-u je gotovo svako zakucavanje bilo ili neko sa linije slobodnih ili neka kombinacija 360/kroz noge, zakucavanja koja su u 90-ima u pravilu bila pobjednička ( Rider, Barry... )

Legendarni dvoboji Jordana i Nique-a bi danas bili okarakterizirani u najbolju ruku prosječnim.

A da ne spominjem da ljudi često uspoređuju kruške i jabuke, odnosno NBA igrače sa profesionalnim dunkerima koji se samo time bave, ne moraju raditi na šutu ako ne žele, ne moraju nabaciti više kilograma mišićne mase da se mogu hrvati sa čudima prirode tipa LeBron i na kraju imaju svježije noge jer ne igraju toliko utakmica.

Zašto bi uopće minjali format playoffa? Što fali ovome?

Zato što se možda u finalu ne susreću najbolje momčadi cijele lige, nego pobjednici konferencija?

Po tome mogu odma staviti finale dvi momčadi s najboljim omjerom