Dobra utakmica u asocijaciji noćas. Jazzeri unatoč tome što je izgledalo da će se klasičnim brainfartom  skloniti s puta Houstonu su pokazali zašto su hit Zapada. Do 56-37 većina toga klika savršeno, napadački prvenstveno. Mitchell se prešaltao u rolu playa, napad pokretan uz puno kretnji i brzine, trice slušaju Inglesa i ostali pridonose.

U obrani se čini da Hardena isključivo brane 1 na 1 očito s namjerom da zatvore druge. Prima se tu dosta laganih poena što od Hardena što od Capele i Houston na početku treće već lako sustiže ovih 19 i izgledaju kao ekipa koja će iskontrolirat utakmicu do kraja. Jazzeri tu već imaju periode gdje gube loptu za loptom i imaju problema na obje strane parkete. Huoston ima šanse prelomit i tu neke trice koje su morali zabit  ne ulaze. Jazz se nekako do kraja treće održi iznad vode i ostanu u egalu.

Na početku četvrte Snyder odmah šalje sve udarnike na parket i tu praktički Jazz preuzima kontrolu nad završnicom.

Kod Jazza Exum igra odličnu rolu obrambeno i pogađa dvije velike trice u 2pol. Burks je odlično promijenio ritam pogotovo s prvim ulaskom. Crowder već standardno solidan. Uglavnom za Jazz vrlo ohrabrujuće da su dobili na strani utakmicu gdje Mitchell igra vjerojatno najlošiju playoff utakmicu i gdje Rubio zafali u organizaciji i obrani. Istina dobili su puno od Burksa i Exuma, Ingles je pogađao čuda što nije održivo.

Huoston je 40min utakmice izgledao kao ekipa s puno samopouzdanja i uvjerenja da će dobiti. Sad se dosta toga mijenja. Treća utakmica može bit ključ serije. Ako Jazz slavi u trećoj pritisak na Houstonu bi mogao bit poprilično velik, a znamo da se Harden i Paul u povijesti nisu snalalazili u tim situacijama. Da ne govorimo o D Antoniu.