https://www.index.hr/sport/clanak/ovaj-problem-polako-unistava-nba-igrace-a-rjesenja-jos-nema/2124515.aspx
U POPODNEVNIM satima 26. veljače, tijekom serije od tri utakmice u četiri dana, centar Miami Heata Hassan Whiteside u punom je pogonu. Sutradan navečer njegov Miami dočekuje Golden State Warriorse, potom 28. veljače leti u Houston na utakmicu s Rocketsima. Sad pokušava izračunati u koliko sati će završiti utakmica s Warriorsima (22:00), kad će se ukrcati u avion (23:30 ili kasnije), kad će sletjeti u Houston (2:00), pa vjeruje da u hotel neće doći prije 3 sata ujutro na dan utakmice s Rocketsima. Spavanje je važno, smatra Whiteside, jako je važno: "Spavanje može donijeti razliku između utakmice karijere i groznog nastupa." U tome leži zagonetka NBA života. Nešto tako važno nevjerojatno je nedostižno. "Teško je uhvatiti potrebnu dozu sna", kaže Whiteside, piše espn.com.
Kaže kako se nada da će uspjeti odspavati nekoliko sati u avionu do Houstona. Nada se da će hotelski krevet biti OK, iako za to nikad nema jamstva. Nada se da će mu melatonin, koji često uzima, pomoći da zaspi, iako to nakon utakmica nije tako jednostavno. Ali čak i uz to, je li uopće moguće u trenutačnom NBA rasporedu doći do konzistentnog i kvalitetnog sna?
"Ne. Nemoguće je, nemoguće", kaže Whiteside.
Umor je odavno realnost života u NBA ligi, u kojoj momčadi odigraju 82 utakmice tijekom šest mjeseci i prelete 50.000 milja u sezoni, otprilike 20.000 milja više nego NFL momčadi i dovoljno da se dvaput obiđe svijet. Tijekom sezone 2018./2019. prosječna NBA momčad igrala je svakih 2,07 dana, 13,3 puta igrala je utakmice dva dana zaredom i letjeti 250 milja dnevno tijekom 25 uzastopnih tjedana.
Ispred svog ormarića u svlačionici za goste u Staples Centeru Tobias Harris gleda po prostoriji. Pokazuje na svoje suigrače, na članove stručnog stožera, jednog po jednog, slijeva na desno. "Pitajte bilo koga u prostoriji. Ono o čemu pričam je san. Mislim da će za nekoliko godina manjak sna biti problem o kojem će se govoriti kao što se govori o potresu mozga u NFL-u", kaže Harris.
Početak je sezone 2017./2018. Harris igra za Detroit Pistonse, koji su upravo izgubili od Los Angeles Lakersa. Dok Harris govori o svojoj omiljenoj temi, bek Pistonsa Reggie Jackson klima glavom i uzdiše. Jackson je već čuo taj govor. "Neki momci se šale i govore kako mi je vrijeme za postelju, ali ja i sljedećeg dana moram biti sposoban funkcionirati na vrhunskoj razini", kaže Harris.
Evo kako izgleda Harrisov raspored. Kad nema utakmice, trudi se obaviti sve do 18:00, kako bi u 20:30 bio u krevetu i uhvatio željenih devet sati noćnog sna. Na dan utakmice Harris se o svom oporavku brine istog trenutka kad utakmica završi. U svlačionici će na sebe staviti pojas za disanje, a na kažiprst postaviti monitor otkucaja srca. Zna da će utakmica izazvati lučenje kortizola u njegovu tijelu, hormona koji ga drži budnim, te da će istodobno suzbijati melatonin, hormon koji tijelo prirodno luči za regulaciju spavanja. Trenutačno je izvan ravnoteže. Zato će još nekoliko minuta, dok mu žilama struji adrenalin, biti u dresu, nekoliko će puta duboko udahnuti, pokušavajući usporiti srčani ritam i disanje te na iPadu pratiti njihovu ravnotežu.
Harris to naziva svojim tihim trenucima. Cilj? Postići ravnotežu kako bi odmah po odlasku u postelju mogao ući u dubok i oporavljajući san.
Ima toga još. Harris putuje s EEG-uređajem (elektroencefalogram) te gotovo svakodnevno snima svoje moždane valove. Po jedan senzor stavlja u svako uho i na sljepoočnicu. Na zaslonu se potom prikazuje film, a dok ga Harris prati, EEG očitava njegove moždane valove. Ako je očitanje izvan optimalnog raspona za fokus i koncentraciju, film se prekida.
Ono što Harris radi naziva se neurofeedbackom. Iako se o učinkovitosti te metode i dalje raspravlja među medicinskim stručnjacima, Harris se kune u nju. On vjeruje da mu to daje znanje za stalnu borbu protiv umora. Harrisova je rutina takva već pet sezona, ali on nije jedini NBA košarkaš koji osjeća potrebu voditi računa o posljedicama putovanja i gubitka sna.
Uvijek ista temperatura, gasi se sva elektronika osim mobitela, koji ima posebnu funkciju
Uzmimo LeBrona Jamesa. Četverostruki MVP kaže kako svake godine troši sedmeroznamenkaste iznose na svoju kondiciju i fizičku dobrobit. No, ono što James cijeni više od svega je spavanje. U Jamesovim hotelskim sobama na gostovanjima temperatura je uvijek podešena na 20-21 stupanj Celzija, a sva elektronika gasi se 30 do 45 minuta prije polaska na spavanje. Kad pođe u postelju, aplikacija na njegovu mobitelu emitira zvukove kiše koja pada na lišće. Kako je James rekao u podcastu voditelja i stručnjaka za učinkovitost Tima Ferrissa: "Ništa nije važnije od optimalnog REM sna."
Andre Iguodala kaže kako je patio zbog manjka sna tijekom gotovo 10 godina prije nego što je 2013. došao u Warriorse. Nakon suradnje sa stručnjakom za spavanje izbjegava dulje spavanje tijekom dana, koje bi moglo poremetiti njegov noćni san. Kad je u spavaćoj sobi, svoj mobitel drži u zrakoplovnom načinu rada, a televizor je uvijek isključen. "U avionu se ne može optimalno spavati pa se to zapravo ne računa", kaže Iguodala.
Bek Portland Trail Blazersa C.J. McCollum počeo je spavati i danju, a noću najmanje devet sati još dok je bio u srednjoj školi. U NBA-u u krevet odlazi što je moguće ranije. "Manjak sna ometa oporavak, kognitivne funkcije, način razmišljanja i kretanja na terenu. Spavanje je sve", govori McCollum.
Krilo Blazersa Kent Bazemore ima svoju rutinu na putovanjima. Nema elektronike i navlače se tamne zavjese kako bi svake noći spavao sedam sati.
"Morate biti svjesni toga kako biste održavali svoje tijelo u dobrom stanju", smatra Bazemore. Ključ dugovječnosti 42-godišnjeg Vincea Cartera, najstarijeg NBA igrača? "Spavanje. To je za mene na prvom mjestu."
Koliko NBA igrači spavaju noću tijekom sezone? Odrediti broj sati nije lako, ali Czeisler, koji je radio s tri NBA momčadi, kaže kako pet sati na noć nije neuobičajen odgovor igrača. Kaže kako je imao i vrlo slavnih igrača koji su priznali da spavaju samo tri do četiri sata na noć. Mnogi faktori pridonose manjku spavanja, ne samo zov noćnog života u NBA-u (iako je "tinderizacija" lige taj učinak sigurno smanjila). Jedan bivši i četiri sadašnja člana stručnih stožera u NBA klubovima zasebno su izjavili da je šest sati sna tijekom 24 sata uobičajeno kod igrača. I to se odnosi na noćni san te kratko spavanje prije utakmica, tipično za NBA igrače.
Za taj drijemež tijekom dana stručnjaci kažu kako nije baš koristan.
"Imamo bioritam koji nam kaže kad je vrijeme za spavanje i na temelju toga postiže optimalan san. Pokušavati spavati tijekom dana može rezultirati lošom kvalitetom i kvantitetom sna te dovesti do ozbiljnih posljedica po zdravlje. To smo spoznali iz stotina studija o radnicima u noćnim smjenama", kaže Walker.
Uz takav bioritam može se preživjeti, ali od NBA igrača se očekuje puno više od pukog preživljavanja
Czeisler preporučuje NBA igračima 8 do 10 sati sna noću. Nacionalna zaklada za san odraslima od 26 do 64 godine preporučuje 7 do 9 sati, no jedan član stručnog stožera u NBA momčadi, koji je desetljećima radio u nekoliko klubova, kaže da igrači ne spavaju ni približno toliko.
Kao što je jedan od direktora u NBA ligi rekao, osoba koja kroz duže razdoblje spava četiri ili pet sati na noć, svakako će preživjeti: "Ali mi od naših igrača ne tražimo samo da budu živi. Tražimo od njih da nastupaju na elitnoj razini protiv drugih igrača koji su također na elitnoj razini. Postoji velika razlika između te dvije stvari."
U jesen 2012. godine, kad je Tim Royer u Orlandu počeo tražiti načine da poboljša fokus igrača i smanji stres, on i njegovi suradnici započeli su pratiti promjene u srčanom ritmu te hormonalne vrijednosti i obrasce disanja. Tadašnja je znanost ukazivala na to da razina kortizola, hormona koji se prirodno oslobađa u borbi sa stresom, ispočetka pokazuje normalne vrijednosti, ali kasnije tijekom sezone postaje nepravilna. Testovi su to potvrdili. Ono što Royer i njegova ekipa nisu nužno mogli predvidjeti je da će i razina testosterona kod igrača s vremenom postati nepravilna.
Testosteron je od vitalnog značenja za igrače Radi se o temeljnom hormonu koji utječe na brzinu, snagu, mišićnu masu i raspoloženje. Studije su već pokazale da spavanje oko pet sati na noć tijekom tjedan dana snižava razinu testosterona kod muškaraca, kao i starenje od 11 godina, ali ono što je Royer vidio kod NBA igrača posve ga je zaprepastilo.
Pada razina testosterona, koji je ključan u prevenciji ozljeda
Do siječnja, nakon samo tri mjeseca NBA sezone 2012./2013., razina testosterona kod jednog igrača u 20-im godinama pala je na razinu 50-godišnjaka. Pritom je važno naglasiti da smanjenja testosterona nisu trajna, ali potrebno je nekoliko dana da se vrate u normalu. I kako su razine testosterona kod više igrača padale tako su se počele gomilati ozljede.
Isprva su Royer i njegovi suradnici bili usredotočeni na optimiziranje performansi, ali alarm je ukazivao samo na jedan smjer – na potrebu minimiziranja učinka putovanja i manjka sna.
Dr. Eve Van Cauter sa Sveučilišta u Chicagu napominje kako gubitak sna vodi propadanju tjelesnih mogućnosti, koordinacije oka i ruke, raspona pažnje, odnosno gotovo svega mjerljivog. Osoba koja pati od poremećaja spavanja ima veće šanse spotaknuti se na stepeništu. A što je s iscrpljenim NBA igračem, koji skače, doskače i baca se po terenu? Vrlo vjerojatno će napraviti pogrešan korak koji će dovesti do ozljede, smatra Van Cauter.
Kako su godine prolazile, Royer je mjere protiv manjka sna, poput vježbi dubokog disanja i optimizacije sna, počeo smatrati stavljanjem flastera na slomljenu nogu. Do sezone 2014./2015. Royer i njegova ekipa u potpunosti su se posvetili istraživanju manjka sna, prateći 18 igrača u raznim momčadima i u svakoj NBA konferenciji. Kad je sezona započela, razina testosterona kod tih igrača bila je prosječno na 88. percentilu u odnosu na muškarce njihove dobi. Nakon dva mjeseca igranja i putovanja razina je pala na 70. percentil, a nakon samo pet mjeseci pala je na 32. percentil.
"Nije iznenađujuće da loše spavanje utječe na performanse te, što je još važnije, može uzrokovati značajne i dugoročne rizike po zdravlje. U posljednjem krugu pregovora pozabavili smo se nekim od tih problema kroz prilagodbe rasporeda, produženje sezone te povećanje obaveznog broja slobodnih dana. Nestrpljivo iščekujemo nove analize o učinku manjka sna na profesionalni sport, kako bismo nastavili sa svojim naporima", rekla je izvršna direktorica NBA-a Michele Roberts.
Royer vjeruje da je danas njegov uzorak dovoljan da zaslužuje dalju znanstvenu analizu. Od siječnja više ne radi za Neuropeak Pro, iz razloga koje prema ugovornim odredbama ne želi otkriti. Ali već 25 godina radi kao neuropsiholog. Tijekom tog razdoblja njegovi suradnici prikupili su podatke o 50.000 pojedinaca i radili s bazom podataka od 10.000 kvantitativnih EEG testova, od kojih se mnogi odnose na pacijente koji pate od poremećaja spavanja, epilepsije, ADHD-a, demencije, autizma i drugih neurodegenerativnih poremećaja i bolesti.
Od 2006. godine Royer i njegovi suradnici surađivali su s više od 500 sportaša u NBA-u, NFL-u, NHL-u, MLB-u, golfu, tenisu, kriketu, nogometu i plivanju. Samo u prošlih šest godina Royer je radio s 250 NBA igrača i surađivao s osam klubova.
Royerova ekipa uopće nije specijalizirana za spavanje, ali je naišla na podatke o tome zato što je dobila pristup iza kulisa NBA kluba, dijelom i zbog toga što je klub u vlasništvu istih ljudi koji su investirali u njegovu kompaniju. Royer nije savršeni glasnik. On nije znanstvenik-istraživač. Nije proveo konkluzivno i recenzirano istraživanje u kojem su nalazi bili tajni za osobe uključene u studiju. Ali uvjeren je da je otkrio važan zdravstveni problem kod igrača.
"Radili smo ovo šest godina. Bili smo u avionima. Bili smo na utakmicama. Bili smo na putovanjima. Siguran sam 100 posto da je ovo o čemu govorimo – stvarno", zaključio je Royer.
[uredio Dinko Bilich - 18. listopada 2019. u 12:49]
)
