Prema konačnom rezultatu 4-1 tako ispada, ali tadašnji Knicksi su samo na papiru bili 8-th seed, realno su bili osjetno jači (po meni).

Mislim da par stvari presudilo, Ewing je bio van stroja (da je bio zdrav imaš i solidnu napadačku opciju i nekoga protiv Admirala, a Camby onda ide na Duncana), zatim što su koristili Larry Johnsona protiv Duncana (razlika u visini je jednstavno bila prevelika, Spursima je sa klupe ulazio Malik Rose koji je bio visinski tu negdje sa Johnsonom, pa bi ja od Johnsona napravio nominalno šestog igrača i scorersku opciju sa klupe).

I na kraju, forsirao bi što bržu igru s obzirom na mlađe, atletične igrače, u odnosu na vetrane Spursa u vanjskoj liniji.

Ma naravno. Radilo se o skraćenoj lockout sezoni i Knicksi su uz dosta problema s ozljedama bili 8. na istoku, ali prva momčad istoka im je bježala samo 5 pobjeda. Nevjerojatno zgusnuta sezona. Sve playoff momčadi su bile unutar 5 pobjeda, a Hornetsi, koji nisu ušli u playoff, imali su samo 6 pobjeda manje od najbolje momčadi(!).

Knicksi su cijele sezone imali problema s ozljedama i kako kažeš, upravo zbog toga nisu mogli protiv Spursa u finalu.

Zašto je Miami - Miami

https://telesport.telegram.hr/price/proroci-miamija/ 

Da, Knicksima bi najviše trebala ta promjena kulture i inditeta.

Iako su i Knicksi znali vući prave poteze, trade Oakleya za Cambyja, Starks za Spreea, Mason za Johnsona (iako su zadnja dvojica bila na izlaznim vratima svojih klubova, pa je bilo lakše dogovoriti trade)

Da se kratko osvrnem na trade Oakley-Camby, čitao sam nedavno da su Raptorsi tada imali ideju da u momčad dovedu što više najboljih ofanzivnih skakača (što uopće nije loša ideja, samo što su doveli Oaka, Kevina Willisa i A. Davisa iz Pacersa - sva trojica su imali preko 30 tada, a imaš mlade Cartera i T-Maca.)

I onda nešto kasnije daju Kingsima Douga Christija.

Mogli su imati u petorci Christiea, Cartera, T-Maca i Cambya...

Na koju slavnu momčad vas ovo podsjeća?

Govoriš o Knicksima 90-ih kad su bili sjajna momčad. No nakon raspada Ewingove generacije željeli su preko noći složiti novu momčad, a svaki trade ih je samo gurao dublje u ponor...i tako sve do ljeta 2010. kad Mills na kraći period napokon nije bio u FO, a Walsh je potpuno očistio cap iako na kraju nije uspio dovesti ni LeBrona ni Bosha. No zatim se Mills brzo vratio i opet sve po starom 

Ovo kako uzima skok i ide u polukontru je pomalo Jokićevski, košarka je duplo zanimljivija kada imaš visokog koji zna i želi proigrati. 

Po meni je nekako krenulo sa davanjem onog ogromnog ugovora Allanu Houstonu kojeg su za par godina napale povrede i tradeom Cambya u Denver za povrijeđenog McDyessa.

Oko Marburya su dobro krenuli slagati momčad sa Jamalom Crawfordom i Q. Richardsonom, da bi onda pod koš doveli igrače koji najbolje pašu za sporiji tempo, dok su vanjski igrači dušu dali za brzu igru.

Da su ostavili Tima Thomasa i doveli Tysona iz Bullsa, a ne Currya to bi, ako ništa drugo bila, jako zabavna momčad za gledati.