Kako ovaj čovjek zna znanje. Ja ne razumijem da ovakve tipove ne ugrabe. Skelin bi dobio bingo da bar porazgovara s Tonijem. Kačane, kad se budeš dalje probijao i ulazio u razred s Geejem i ekipom, moš reć da si potpuno uspio. vRLO ,VRLO,VRLO visok nivo drže naši NBA meštri...
https://telesport.telegram.hr/analize/kako-nestaju-pravi-playevi/
Playmakeri, jedinice, point guardovi su u doslovno svakoj košarkaškoj eri doživljavali preobražaje. To je vrsta koju bi prirodna selekcija uvijek prvu testirala, uglavnom zbog same prirode igre po kojoj su najviši igrači, mahom centri, bili bogovi, a najniži igrači na parketu u pravilu uvijek bili razigravači.
Drugim Jordanovim umirovljenjem liga nije samo da je izgubila ikonu, nego je postala svjesna koliko njen proizvod na parketu gubi smisao. Nakon desetljeća statičnosti, predvidljivosti, tromosti i pretjerane grubosti, NBA je počela gubiti fanove. Zbog toga se 2000. u Phoenixu sastao specijalni odbor čije je članove imenovao David Stern, kako bi odlučio u kom smjeru će se liga razvijati. Cilj je bio atraktivna košarka kao u 1980-ima, pa su doneseni setovi novih pravila koja su implementirana u sezoni 2000./01. Zonska obrana više nije bila ilegalna, uvedene su defenzivne tri sekunde, a u napadu se lopta morala prenijeti u suparničku polovicu za osam, umjesto dotadašnjih 10 sekundi. Tri godine kasnije, zabranjen je hand-checking. Namjera novih pravila bila je jasna: ubrzati igru, otvoriti parket, povećati broj poena.
Dakle, ista ona pravila koja su nepovratno promijenila centarsku poziciju isto su napravila s pozicijom razigravača. Razlika je u tome što se centrima napadačka uloga počela smanjivati, a bekovi doživjeli napadačku eksploziju. Bez centra u reketu i bez čuvarove ruke u tijelu dobili su ogromni prostor za manevriranje i šansu da dominiraju s loptom u rukama kao nikad ranije. Centri su detronizirani i više nisu ti koji gutaju glavninu posjeda. Počeli su ovisiti o milosti bekova koji polažu pravo na loptu.
Klasična podjela više ne postoji
Istovremeno, blagodati zonske obrane prvi su iskoristili Celticsi s Tomom Thibodeauom kao defenzivnim koordinatorom. Thibs je kreirao hibridnu zonsku obranu koja se fokusirala na gomilanje igrača na stranu s loptom i zaštitu reketa, dok se na strani bez lopte igra zona. Takav tip obrane izluđivao je elitne strijelce poput Bryanta i LeBrona Jamesa, naviknute na izolacije ili juriše na obruč koji su sada postali puno teži. James je u drugoj rundi doigravanja 2008. šutirao 35 posto iz igre protiv Kelta, a Bryant u finalu 40 posto.
Dok su u prošlosti uglavnom bekovi bili majstori driblinga, kontrole lopte i organizacije napada, zbog košarkaške evolucije koja nagrađuje multidimenzionalne igrače oni više ne posjeduju monopol na te vještine. Centar više nije centar napada, bek više nije mozak napada. Krila kreiraju, centri razigravaju i još pored toga imaju visinu kao komparativnu prednost u odnosu na bekove. To znači da znaju driblati, šutirati, asistirati, ali su i pouzdani skakači i obrambeni igrači, što bekovi po nekom košarkaškom pravilu uglavnom nisu.
Budući playevi će puno češće izgledati kao Dončić, Simmons ili Giannis, a puno rjeđe kao Young, Chris Paul ili Ja Morant. Ne treba vam bolji primjer bliske budućnosti od draft klase ove godine. Po većini boardova najveći talenti na poziciji point guarda ove godine su Killian Hayes (195 cm), LaMelo Ball (200 cm) i Tyrese Haliburton (195 cm).
To ne znači da će minijaturni bekovi u potpunosti izumrijeti. Young i Morant su transcendentalni playevi koji imaju vještine da opstanu i dominiraju ligom. Međutim, u opasnosti su one prosječne jedinice koje se ne izdvajaju vještinama i visinom. LeBronu i Giannisu ne treba play, trebaju im šuteri i obrambeni igrači. U budućnosti Dončiću, Simmonsu i Zionu neće trebati playevi od 183 cm, već šuteri i defenzivci od 200 cm. Napad je danas ili u rukama jednog čovjeka i svi ostali rade za njega, ili je toliko dinamičan i pokretan da svi igrači sudjeluju u totalnoj košarci kretanja, asistiranja i zabijanja.
Hoće li position-less košarka postati point guard-less košarka? Za 10-ak godina kada nas zbog dokolice opet pukne nostalgija za klasicima, hoće li nam kroz glavu prolaziti pitanje — gdje su, dovraga, nestali pravi playevi?
[uredio Dinko Bilich - 26. travnja 2020. u 17:41]
