pa evo,Donovan s Mike Budom za bod ispred Nursea u prvom izboru za COY. Thinder i MEM su bili predviđeni možda čak za posljednje 2 pozicije Konferencije,a oni većinu sezone drže te zadnje dvije,samo ne na dnu nego za doigravanje. Izbjegli jedni i drugi ozljede,"pronašli"kemiju,sjajno vođenje i malo sreće.
-Ma Porter je za 10 poena nadmašio osobni doseg,no imao je i boljih izdanja,ne smije on biti na približnoj raznii(iako je ovo možda iznad očekivanja posli povrede), on mora dosta jače od ovoga ako se Nuggetsi hoće nadati busanju sa najjačima.
Ne znam jel Karnišovas najzaslužniji za njega i Bola ko i Jokaru, no veličanstveni pogoci,odnosno ne izbjegavanje istih zbog izlaganja od mogućih "invalida" nisko, Jazzerima su ostavili Mitchella i Rudya pak,ne možeš sve pokriti. Baš je Lazarušić izbacio o Bolu i Porteru tekst i kako im je jedina prava šansa ufanje u njih da se ne skrše i da s Jokerom čine veliku osovinu. Jamal bi mogao u sljedećoj biti u sastavu, njegova suradnja s Nikolom je opjevana, bez njega su pod ogromnim limitom.
Trebali bi im puno manje odgovarati clippersi od Lakersa tako da bi im pad na ljestvici po mome bio i bolja varijanta iako gužva je pa ne znaš na kog ćeš u prvoj rundi i nisam za kalkuliranje u tom pogledu da namjerno gubiš pred doigravanje i nariktavaš(a one prošle sezone kako im se poklopilo da budu drugi iako su svi igrali s trećim petorkama u zadnjim sekundama)..
E sad ako se ne pregaze ovi nedorasli Spursi koji forsiraju 2 rookieja,igraju s DeMarom na "4" i nemaju dubine, pošto su ionako stalno na meti poruga šokantnim potezima, nek smijene Bretta(može i Brand uskočiti s Udokom na vođenju momčadi) te si istresu sve u facu.
Nikako nisam pobornik igračkog tipa Kobe,Iverson i sl. no jasno je da su to veličine i da svojim primjerom i bez riječi vode ekipu te su lideri koji kad je bitno i kad se boriš za nešto,izdižu kolektivnu vrijednost.. Ima i kontra primjer,vjerujem da je to bio Duncan,LeBron jasno.
Ne uspoređujem naravno Embiida i Bena s njima po kvaliteti, no ne možeš samo pričati,pričati i pričati kako je sve divno i krasno i kako je ovaj veliki radnik i kako ti je užitak igrati s ovim-onim, a onda stalno podbaciš kad se očekuje potez naprijed te na terenu djeluješ ko razbijena beskrvna vojska bez generala i smisla koja samo čeka na predaju.
Nadam se da je ovo noć koja će pokrenuti pobjedničku kulturu u toj već dekadama luzersku franšizu,kolikogod to djelovalo nerealno i smiješno momentalno. Baš simbolično protiv SAS Grega na zalasku,kompletnih šampiona.
