https://telesport.telegram.hr/analize/po-cemu-cemo-pamtiti-ove-lakerse/
E ovo je savršen završetak sezone i teme na istu...
Lakersi su odbacili recept po kojem su se titule kuhale u Clevelandu i Miamiju i odlučili složiti novi. Mogao je to ispasti prvoklasni flop jer kad, prateći analogiju, imaš takvu ekstra glavnu namirnicu kakva je James, onda se držiš recepata od kojih dokazano nastaju prvoklasna jela. Lakersi su ipak odlučili kuhati po svome, i nisu pogriješili.
U eri u kojoj je obrana po važnosti iza napada, Lakersi su podigli bedem i kao dominantna obrambena momčad došli do titule
Atipičnost ove momčadi u pogledu Jamesa očitovala se za početak u tome što on i Davis nisu imali trećeg All-Stara kao partnera. U Miamiju su bili James, Dwyane Wade i Chris Bosh, u Cavsima James, Kyrie Irving i Kevin Love, u Lakersima su samo James i Davis i to se pokazalo dovoljnim. A s obzirom na Davisove igre, komotno ga možemo proglasiti najboljim LeBronovim suigračem. Doduše, Lakersi su prošlog ljeta ciljali Kawhija Leonarda kao slobodnog igrača, ali jednom kad je on odabrao LA Clipperse Jamesu i Davisu je postalo jasno da će ovo morati sami.
Atipična LeBronova ekipa očitovala se i u još par detalja. Lakersi veći dio svojih utakmica uopće nisu igrali u formaciji 4-out ili čak 5-out nego doslovno s dva tornja u sredini: jedan je bio Davis, a drugi klasični centar poput JaValea McGeeja i Dwigtha Howarda. Spacing ekipe, ranije tako ključan za Jamesovu igru, bio je cijelu sezonu blago rečeno sumnjiv. Umjesto da razbijaju momčadi Jamesovim slash and kickom i tricama, Lakersi su prigrlili skok u napadu, pospremanje odbijanaca, post igru i perfektnu egzekuciju u tranziciji.
kako piše američki NBA analitičar Zach Lowe, sve je počelo u trening kampu u kojem su trener Frank Vogel te Davis i James počeli uspostavljati defenzivni identitet ekipe. Vogel je u video analizama treninga i utakmica prozivao LeBrona za obrambene pogreške kao nijedan njegov raniji trener, jer bojali su se njegova utjecaja. Isto je na parketu radio i Davis, koji nije htio olako prelaziti preko Jamesovih defenzivnih minusa i pokušaja da sve svali na suigrače, što je zadnjih godina učestalo znao raditi.
James, koji u zadnjih nekoliko sezona nije bio ni sjena onog Jamesa koji je čak pet puta izabran u najbolju obrambenu petorku lige i jednom u drugu petorku, prihvatio je kritike i odlučio opet gristi u obrani od prve utakmice regularne sezone. I u regularnoj sezoni i u playoffu opet smo ga mogli gledati kao ponajboljeg help obrambenog u ligi, igrača koji čuva svih pet pozicija, jednog od najboljih kradljivaca lopti i blokera na poziciji i igrača koji u završnici preuzima branjenje najopasnijeg suparničkog strijelca. Kada su to vidjeli ostali igrači, nisu imali drugog izbora nego slijediti primjer, čime je kreiran identitet ekipe.
Davisova metamorfoza
Sve je to došlo je na naplatu u playoffu, u kojem su Lakersi do svojih 16 pobjeda morali srediti četiri napadački potpuno različite ekipe. Padali su redom pick and roll napad Portland Trail Blazersa, izolacijski napad Houston Rocketsa, naopaki napad vrućih Denver Nuggetsa i na koncu Miamijev nesebični pokretni napad.
Davis je treći faktor po kojem ćemo pamtiti Lakerse i tip koji je Jamesu omogućio da ove sezone odradi svoju metamorfozu preuzimanjem ogromnog dijela napadačkog i obrambenog dijela tereta na sebe. Teško je i zamisliti kakva bi percepcija Davisa bila danas da su Lakersi ostali bez titule nakon što su se odrekli obiteljske srebrnine da bi ga doveli prošlog ljeta iz New Orleans Pelicansa.
Velikom broju fanova tad se činilo da su Lakersi dali previše za AD-ja, jer svih godina u Pelicansima on nije izgledao kao šampionski igrač. S tek 13 utakmica u playoffu u sedam sezona što ih je odradio u New Orleansu, nitko nije mogao biti siguran je li Davis taj. Liga se sve više udaljavala od visokih igrača, kolo su vodili bekovi i krila, a i Davis je na parketu znao izgledati nezainteresirano. Intenzitet s kojim je igrao utakmice znao je doći i otići, a mučile su ga i sitne ozljedice, od kojih su neke bile porezotine ili obični hematomi uz koje AD jednostavno nije htio igrati.
Dolaskom u Lakerse Davis više nije imao mjesta za izgovore, morao je isporučiti ono što se od njega očekivalo. I uspio je u tome, postao je uz Jamesa najjača karika Lakersa i šampionski igrač, baš kao što su postali i Bosh, Love i Irving, koji prije udruživanja s Jamesom nisu imali uspjeha u playoffu ili ga nisu ni okusili.
I dalje možemo sumnjati je li Davis sposoban samostalno nositi momčad na svojim leđima. Možda se doista radi o igraču koji je dovoljno dobar da sam lošu momčad pretvori u dobru kao u New Orleansu. Ali se isto tako radi i o igraču koji odličnu momčad može pretvoriti u šampionsku, što je sada demonstrirao.
Davis u sebi potencijalno krije još jednu priču. Ako nastavi s ovakvim igrama, mogao bi na veliku scenu opet vratiti visoke igrače.
Njegove dominantne partije u playoffu nisu prošle neopaženo u ligi. Ni kod igrača, ni kod GM-ova, ni kod trenera. To kako se obračunao s obranama, ali i napadima na koje je naišao, bilo je na momente fascinantno koliko i njegova obrva. U idućoj sezoni, ali i onima koje dolaze, sve ekipe će morati slagati roster pogledavajući prema Lakersima i s mišlju kako zaustaviti i napasti Davisa. Od igrača koji je upravo u playoffu razbio brojne ligaške trendove mogao bi lakoćom postati igrač koji trendove diktira.
Caruso, Rondo, Kuzma, Morris i Howard zajedno su ove godine plaćeni nešto više od 10,5 milijuna dolara. Usporedbe radi, Clippersi su ove sezone Pata Beverleyja platili 12,3 milijuna.
Lakersi su nakon sedam dugih godina playoff posta i 10 predugih godina bez titule konačno došli na svoje i ostvarili rezultat kakav se od njih, u skladu s njihovom reputacijom, zapravo uvijek i očekuje. Nisu to odradili na stilski najljepši, najmoderniji i najzanimljiviji način. Nisu to odradili ni u posve, nazovi, regularnim uvjetima, ali su bili pragmatični, efikasni i od prvog dana su znali što žele i kako to postići.
Na kraju priče, najbolja momčad lige je uzela ono što joj pripada.
