Dinko Bilich je napisao/la:
Usporedivši s Holidayom i Conleyom, definitivno je na njihovom nivou. Jedan playoff (čini mi se onaj s najviše utakmica kad su dvaput u 7 prošli) igrao s ozlijeđenom rukom.
Lupate minuse, al i gluposti. Dakle, NE ISPLATI SE davat toliko za JEDVA i to AKO boljeg igrača na istoj poziciji + opet remetiš ekipu i treba pronać novu kemiju
Vidi cijeli citat
Zamisli tragedije životne, igraš sa Parkerom na jedinici, nisi uopće superstar napadate titulu i neočekuje se direktno od tebe da podneseš glavni teret za osvojit je. Dignete titulu a baš ti si MVP a sve to najvećim dijelom zahvaljujući odličnoj jedinici Parkeru.
Sljedeće dvije sezone junak Parker polako stari i kao njegovu zamjenu rukovodeće osobe pokušavaju progurati debelog ciglara koji neigra obranu Paty Millsa na jedinicu. Glavobolja postaje još veća kad svatiš da i dalje očekuju titulu i to od tebe traže da podneseš glavni teret jer već imaš MVP titulu. Neide ti to loše ali više nemaš onako kvalitetnog Tony Parkera. Jedno vrijeme čak i igraš jedinicu ali ipak polako shvačaš da to nema nikakvog smisla gubiš želju za životom a o košarci više ne razmišljaš. U jednoj canabis seansi shvaćaš da si ozljeđen i da ti nijedan liječnik u klubu nemože pomoći. Nitko te neshvaća a sada više ni savršeni playmaker Parker nije tvojoj strani. Svima je već jasno da te očekuje trade a ti se u glavi nadaš savršenoj ekipi sličnoj onoj s kojom si postao MVP prije 4 godine.
Konačno dođe i taj dan tradean si u drugi grad i s nestrpljenjem očekuješ zaigrat s novom ekipom. Na prvi pogled si prezadovoljan, drugi najbolji igrač ti je play kao i u finalu prije 4 godine i čini ti se da bi to ponovno mogla biti ta sezona. Sezona krene izvrsno, šamarate sve redom, čak i u Prosincu metete pod s prvacima ali ti ipak nisi skroz zadovoljan jer ti je još zbog nekog razloga u podsvijesti prosječni debeli ciglar Patty Mills. Ipak sve ide savršeno do playoffa kad u porazu u prvoj playoff utakmici počinješ dobijat flasheve. U drugoj se izvlačite ali flashevi postaju sve jači. Sve do sedme utakmice neznaš što se događa. U jednom trenutku baciš pogled na semafor a tamo tvoj play ima trice 0-7 i ekipa je pred ispadanjem u prvom krugu. Odjednom ti se zacrni pred očima i kad ponovno otvoriš oči kockice se poslože i shvatiš da tvoj playmaker neigra ni obranu. Trljaš oči i shvačaš da je tvoj play ponovo debeli Patty Mills samo što se ovaj put zove Lowry. Ispadaš u prvom krugu odbijaš player opciju za sljedeću godinu i odlaziš u Kinu igrat amatersku košarku.