Vezano za ovu raspravu, pričamo o dvije sasvim različite stvari. Jedni govore o razini kvalitete, a drugi o tome što radije gledaju. To uopće ne mora imati veze jedno s drugim.
Ja ću prvi reći da sam uvijek radije gledao Dinamo nego random klubove u LP, ali nikad mi nije padalo na pamet uspoređivati kvalitetu tog nogometa s onim u LP. Da ne govorim o tome da sam gledao Cibonu dok me drugi klubovi u EL (ili kako se već natjecanje u tom trenutku zvalo) nisu zanimali. No opet, ja ne znam da sam nekad gledao utakmicu, a da nisam bio za nekog. Znam da neki gledaju utakmice iz "neutralne" pozicije, ali ja sam uvijek za nekog. Ili za klub/momčad koji su mi inače dragi, a ako nisi niti jedni, onda uvijek za nominalno slabije.
Što se tiče vječnih usporedbi današnje NBA košarke s onom iz 90-ih, to vjerojatno nikad neće prestati. Da prvo odmah kaže kako sam odrastao uz tu košarku 90-ih i veoma mi je draga. Uostalom, sve vam je jasno kad sam Knickse i zavolio zbog košarke kakvu su igrali pod Rileyjem s Ewingom, Oakleyjem i ostatkom ekipe. I dan danas smatram da sve kreće od obrane, tu ne govorim samo o košarci nego o većini sportova. Talijanski nogomet mi je najdraži.
Međutim, to dolazimo do onog "ali"...u odnosu na 90-e promijenila su se za početak određena pravila. Prvo i osnovno, u ono vrijeme nije bio dozvoljen nikakav oblik zone te igrači nisu mogli biti udvojeni u klasičnom smislu što znači da ste bili "na konju" ako ste imali vrhunskog strijelca 1 na 1 i momčadi su to koristile. Danas to ne ide tako i ako već bazirate igru na jednom ekstra napadaču, onda ga morate okružiti dobrim šuterima kako bi barem u nekoj mjeri obeshrabrili protivničku momčad od udvajanja. Drugo, nisu postojale defanzivne tri sekunde tako da je svaka momčad pod koš parkirala masivnog centra od 7+ stopa. Danas takvi centri izumiru zbog uvođenja tog pravila i današnji centri moraju biti puno pokretniji, a nije na odmet ni da šutiraju trice što bi 90-ih bila gotovo pa blasfemija.
I sad dolazimo do analitike. U ono vrijeme su svi gledali samo gole brojke, postoci nisu bili bitno, ali to se promijenilo. Ako na 10 ispucanih trica pogodiš 4, to je 40% i donosi ti 12 poena i toliko imaju dobri šuteri. Dugih dvica moraš pogoditi 6 da bi izjednačio taj učinak, a to 60% i malo je takvih koji mogu duge dvice pogađati tim postotkom. Koncentracija na trice mijenja cijeli koncept defanzivna momčad iz 90-ih nikako ne bi bila dobra u branjenju takve igre.
Ono što želim reći je da se 90-ih igrala puno čvršća košarka s više kontakta, ali to ne znači da bila superiornija ovoj današnjoj. Ponavljam da uvijek preferiram obranu, ali onda si s dobrom defanzivnom momčadi napravio velik dio posla, a danas to ipak ne ide bez efikasnog napada. I nije da momčadi ne žele igrati obranu nego je puno teže braniti nekog tko na parketu ima 5 igrača koji mogu zabiti iz bilo koje pozicije. Znači li to da se "obrane ne igraju" ili da su "loše", apsolutno ne, samo moramo sve staviti u pravi kontekst, a to sigurno nije gledanje koliko poena padne na utakmici.