prvo dobro što si učinio  razdvojio repke od klubova. ako počnemo od klubova. prvo i osnovno nikad se jedna euro ekipa nije okušala u nba ligi. ove predsezonske tekme ne treba nitko uzet za ozbiljno. odmah nam pada u vodu neki statistički ili iskustveni podatak o tome kako to izgleda ili bi trebalo izgledati.  da li je razlika veća ili manja nego prije 20 godina meni je teško govoriti, jedno je siigurno, došlo je dopribližavanja jednog i drugog. prije svega dostupnosti  nba neameričkim igračima. to je doseglo vrhunac zadnjih 10 godina. imamo barganinia i boguta kao prve pickove. istina bogut je igrao na njihovom sveučilištu, no svejedno.  koliko je ta dostupnost učinila mnošto neameričkih igrača boljim toliko je na klupskom planu poremetila europu. tu odmah dolazimo do potrebe razdvajanja reprezentacije od klubova. europski klubovi garantirano ne mogu igrati nba ligu s nekim uspjehom i nikad ne bi nijedan ušao u doigravanje. drugi je par rukava što bi se taj klub morao rekonstrurati da bi uopće imao pristup nba ligi. usporedbe su u neku ruku nemoguće na klupskom nivou. nba je potpuno drugi svijet za euroligu. tamo igra sve najbolje od košarke i tako će biti jer u bližoj budućnosti europa nema šanse stvoriti takvu ligu. tu bi uopće za mene stala bilo kakva klubaška usporedba.

reprezentacija je već zanimljivija priča i ne bih je shvaćao tako olako. nba je tu na neki način pomogao neameričkim igračima u njihovom razvoju i oslobodio ih svakog straha i respekta koji su ovi evidentno imali od amerikanaca. USA ima koru od 20etak igrača protiv kojoj bi se svaka neamerička repka, bilo po fiba ili nba pravilia, teško nešto postigla. izbacimo li glavninu te kore, recimo duranta, jamesa, wadea, howarda, anthonya, paula. e, tu već nastaje lagani ili ozbiljan problem za USA. više nisu ni izbliza tako sigurni. dokazano nastaju problemi. ne bih to pripisao slučaju jer se dogodilo na nekoliko uzastopnih natjecanja. ovu priču bi se već dalo secirat i izvesti neke valjane zaključke. činjenica da su usa i international bball povezanije nego prije. obostrane su koristi od toga. da ne govorimo koliko su sad povezanije i mlađe kategorije igrača u toj relaciji. da ne filozofiramo previše, odgovor na tvoje pitanje bi  onda bio, ni istina, ni mit. USA je još uvijek dominantna kad pošalje svoje najbolje. kad nije tako onda su su opasnosti. španjolska bi npr na ovim olimpijskim igrama imala što reći protiv USA kad tamo ne bi bilo ključnih 7-8 igrača. dobar odgovor što mogu protiv najboljih ćemo dobiti upravo na tim igrama jer ameri najavljuju najbolji sastav. recimo da željno iščekujem vidjeti kako će parirati braća gasol, ibaka, navarro, rudy, rubio, calderon. kad bi im ameri posudili duranta možda bi ih ovi i dobili.