leonarde cohenu, ti imaš prilično iskrivljenu logiku u tom induktivnom načinu razmišljanja.
Ne gledaš utakmice i samo kažeš da kad Ameri osvoje onda je ozbiljno, a kad ne osvoje onda je neozbiljno? E pa kurac malo... Da si gledao gorepomenutu utakmicu protiv Grčke vidio bi kako LeBron i Carmelo pizde što ne mogu braniti pick Diamanta, ili kako je 2004. Fabrizio Oberto vozao velikog Timmya. Ništa tu nije neozbiljno, to je košarka - sport u kome se može desiti da slabiji pobjedi jačega na temelju nekih taktičkih iznenađenja, sreće, lošeg dana Amera... TO JE JEBENA KOŠARKA.
Ponavljam, Amerikanci su bolji, nedvojbeno bolji, ali postoje opcije u kojima se mogu dobiti, kao što je 2008. postojala opcija da se dobiju, iako su tu bili i Dwight i Kobe i cijela klasa 2003.
Ako ti i dalje budeš ležao na temelju "Ameri gube samo kad su neozbiljni", propustićeš poentu košarke. Od 2002. do 2006. godine za Amere su igrali Reggie Miller, Elton Brand, Baron Davis, Jermaine O Neal, Amare Stoudamire, Michael Finley, Allen Iverson, Tim Duncan, Jason Kidd, LeBron James, Carmelo Anthony, Chris Bosh, Dwayne Wade... svaki od njih je u tom trenutku bio All Star igrač sa platom preko 15 mil. dolara i statusom NBA zvijezde, i oni su u eliminacionim utakmicama gubili od Argentine, SiCG, Grčke i Španije... Tijesno, zasluženo ili nezasluženo, zainteresovano ili nezainteresovano - ali gubili su!
A to se generaciji iz 70-ih i 80-ih godina ne bi dogodilo da su igrali vezanih očiju, na jednoj nozi i pod tereton od 20kg.
E to je jedna ključna razlika, ako i pored toga ti maštaš o nepobjedivosti - sretno u životu sa iluzijama.
[uredio randy marsh - 04. siječnja 2012. u 16:32]