Dražen, odlično si počeo, ali sa zadnja dva odlomka se ne bih mogao jače neslagati.
Vrhunski igrač koji je postao vrhunski trener, i obrnuto, vrhunski trener koji je bio vrhunski igrač je velika rijetkost, anomalija. Te dvije stvari, ne samo u košarci nego u sportu općenito, zahtijevaju potpuno različite "skill sets". Recimo ovo što je Rađa sa Splitom napravio je otprilike točno onoliko koliko se od njega moglo očekivati; isto ko i recimo Dejan Savićević kao selektor SiCG u nogometu, itd, da ne nabrajam dalje. No vrhunski treneri su postali Mirko Novosel, Svetislav Pešić, Duda Ivković, Željko Pavličević... Lino Červar... svaka njima čast kao igračima, ali gdje je to od Kukoča, Rađe, Stojka i ostalih. Iznimke kao Krešo Ćosić naravno postoje, ali birat vrhunske igrače da budu treneri ili neke face u klubovima je čisto igranje lota, a ne neka strategija.
Primjer, samo zato što je Barica najbolja blagajnica u Getrou, uvijek račun štima na lipu, najbrže rješava redove, ljubazna je uvijek prema mušterijama... ne bi joj dao da preuzme računovodstvo istog nakon 10-15 godina staža, jel tako? Isto kao što od onog direktora računovodstva ne možeš očekivati da će dolje na kasi bit zvijezda... Sigurno da ima osoba koje mogu oboje, ali novog računovođu ne bi tražio prvo među blaganicama nego negdje drugdje.
Uglavnom, vrlo mi je drago što zazivanja "vatrenima" da srede nogomet, "Barceloncima" da srede košarku, itd, nemaju efekta. Jer vjerojatno ovo gdje smo sad bi bila "stara dobra vremena" nakon njih... vjerojatno, kažem, ima iznimaka, ali da se moram kladit, to bi bio "no brainer"... S druge strane, ni ti vrhunski sportaši nisu veslo sisali. Pa vide da sportom vladaju ove lopine lopine iz prva dva tvoja odlomka, i nisu ludi u to ulaziti ni sa svojim uglednom ni sa svojim novcima.
E sad, altruizam... Da je altruizam ono što vodi ljude, onda bi danas stvarno Amerika i Engleska bila zemlja proleterska, i cijeli svijet bi živio u kibucima i hipi komunama i svi bi bili marksisti... Ali to nije ljudska priroda, takav poredak, kako smo vidjeli, se može održati samo represijom... Ljudska priroda je da svi mi prvo pitamo "what''s in it for me?", pa mi nije jasno zašto od najuspješnijih naših ljudi koji su baš u takvom sustavu uspjeli tražiti da se odjednom ponašaju altruistično... pa nitko im nije te novce i slavu altruistički dao, zašto bi ih oni sad dijelili... Tipično hrvatski sindrom, zašto nam netko ne dođe izvana i pomogne? A da sami postavimo neki sustav koji će izroditi uspješne igrače i time klubove, repku... ne bi nitko zasukao rukave, nego gledamo u neke ikone i molimo im se ko svecima da nam dođu, da nam se vrate, i da altruistički nešto naprave od čega oni neće imati nikakve koristi, a mi svi drugi hoćemo... e pazi da ne bi...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.
