Kakvi smo mi Hrvati idijoti zapravo. od 90-te do danas smo uspjeli uništiti školu košarke kakvu trenutno nemaju ni srbi ni španjolci. i to je u biti i naš problem, ne radi se u mlađim kategorijama više, seniorska selekcija nam je jeb**o luzerska ekipa. to sve vodi k tome da klinci nemaju koga gledati na tv-u i navijati za košarkaške baliće, kosteliće i modriće(osim ako ne žele navijati za srbiju, španjolsku, litvu ili čak makedoniju ) nego se (logično) ugledaju na prave hrvatske sportske zvijezde i njihove uspijehe, a oni nisu u sportu po imenu košarka. tu već gubimo na brojnosti klinaca koji treniraju ovaj sport. nadalje, škole košarke su nam u rasulu. krenuvši od dalmacije(split, zadar, šibenik) koje su nekad bile svjetski poznate škole košarke. pa onda rijeka, koja je u prošlosti hranila cibonu i hrvatsku svojim talentima, pa do zagreba gdje je cibona već dugo nažalost mrtav klub pa nam na kraju ostaje nadati se da će kk zagreb(koji očtio ne zna šta bi sa talentima tip šarić i hezonja) i umjetni klub cedevita izgurati hrvatsku košarku iz mračnog tunela. kao pozitivan primjer svakako bi naveo kk široki koji mi se jako dopada baš zbog svog prkosa i načina rada gdje guraju mlade hrvatske igrače  kvalitetno rade s njima. žalosne primjere poput sjevera i istoka hrvatske ne znam kako da uopće opišem. slavonija i sjever(međimurje, zagorje i podravina) zajedno čine otprilike 1/4 stanovništva i prostora naše zemlje, a košarkaško su na nultoj stopi.
sa stanjem u osijeku sam donekle upoznat. da stvar bude gora, u osijeku je uvijek bilo i bit će talenata, ali kaotično stanje koje vlada u košarci u osijeku je grozno. 5-6 loše uređenih klubova, bez neke hijerarhije i guranja jednog kluba do prve lige. nesklad i rasulo između trenera, uprava i ljudi općenito.
za sjever hrvatske ne znam koji je problem.