(Ne)popularnost kosarke u HR

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.09.2004.
Poruka: 1.482

27. kolovoza 2011. u 22:53

Dok cekamo da konacno pocne prvenstvo, evo jedne laganije teme.

Zadnjih godina imam osjecaj da kosarka vise apsolutno nikoga ne zanima u Hrvatskoj, te da je od 2. sporta po popularnosti pala na 7.-8. mjesto (ako ne i nize). Evo razloga zasto to mislim:

1. Osobna razina - Od svih mojih prijatelja, poznanika, kolega mislim da je mozda svaki 3-4. svjestan da se igra EP. Medjutim, tu informaciju su ili dobili od mene ili pokupili iz medija zadnjih dana kada se koliko-toliko spominjala repka. Od tih ljudi niti jednog to prvenstvo ni najmanje ne zanima - mozda ce eventualno pogledati utakmicu ako se nadje pred TV-om u to vrijeme i to je to.

Prosle godine kada sam trazio nekoga da ide sa mnom u Istanbul na SP, svi su me gledali kao da sam s Marsa pao. Dakle,

ne poznam apsolutno nikoga koga zanima kosarka (ako pod poznanstvu ne racunam pisanje na istim temama foruma).

2. "Objektivna" razina - Dovoljno je pogledati Drazenov doma i sve je jasno. Vrhunske momcadi dolaze u grad, a dvorana prazna. Split takodjer ne moze skupiti par stotina ljudi da pogledaju kosarku, itd...

Kakva su vasa iskustva? Da li se ja krecem u takvim krugovima ili zaista nikoga ne zanima?

Kako je do toga doslo? Istina nema rezlutata, ali kako se u 20 godina toliko toga moze promijeniti, pa gdje su ti svi ljudi koji su obozavali kosarku? 20 godina je premalo da svi umru ili posenile? Ili ljude zanima samo rezultat?

Tu dolazim do druge teme koja me zanima, tj. kakav je vas dozivljaj sporta. Da li imate neki svoj sport ili volite sve sportove pa vise pratite one gdje imamo rezultate ili vas vise zanima navijanje za "svoje-nase" (u kojem god smislu - repka, klub, regija ili sto vec) ili nesto trece?

Kod mene je npr. kosarka apsolutni broj 1 i prva i jedina prava ljubav. Od malena kada sam poceo igrati (rekreativno - nikad nisam bio jako dobar, ali sam solidan "hakler") i pratiti taj me sport ocarava. Tako da ako nekim cudom za 30 godina Zanzibar i Turkmenistan budu imali vrhunske repke, radije cu pogledati Zanzibar-Turkmenistan nego Hrvatsku na nogomentom SP-u. Zadnjih godina sam puno igrao i zavolio tenis, te sam tih godina visestruko vise vremena proveo na teniskom terenu nego na kosaraskom. Medjutim, jos cu uvijek radije pogledati prijateljsku repke nego finale Wimbledona i otici na hakl usprkos starim kostima. Nemojte me krivo shvatiti, jako cijenim sve vrhunske sportase i veselim se nasim sportskim uspjesima. Medjutim, radije cu gledati Stipcevicevo pimplanje na centru guzicom okrenutog prema kosu, nego Baliceve asistencije. Znam da je blesavo, ali ne mogu si pomoci.

Eto, bas me zanima kako ostali dozivljavaju sport. Pri tom mislim cisto na subjektivni dozivljaj. Naime ne zelim da se ova tema razvije u nekakvo "objektivno" usporedivanje i vrednovanje raznih sportove ili usporedivanje uspjeha u raznim sportovima (takvih tema je bilo vec i previse i u principu nikamo ne vode). Jednostavno zanima me sto vas veseli, tj. na osjecaje bez ikakvih racionalnih opravdanja.

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.02.2010.
Poruka: 11.159

27. kolovoza 2011. u 23:17

boris je napisao/la:

Dok cekamo da konacno pocne prvenstvo, evo jedne laganije teme.

Zadnjih godina imam osjecaj da kosarka vise apsolutno nikoga ne zanima u Hrvatskoj, te da je od 2. sporta po popularnosti pala na 7.-8. mjesto (ako ne i nize). Evo razloga zasto to mislim:

1. Osobna razina - Od svih mojih prijatelja, poznanika, kolega mislim da je mozda svaki 3-4. svjestan da se igra EP. Medjutim, tu informaciju su ili dobili od mene ili pokupili iz medija zadnjih dana kada se koliko-toliko spominjala repka. Od tih ljudi niti jednog to prvenstvo ni najmanje ne zanima - mozda ce eventualno pogledati utakmicu ako se nadje pred TV-om u to vrijeme i to je to.

Prosle godine kada sam trazio nekoga da ide sa mnom u Istanbul na SP, svi su me gledali kao da sam s Marsa pao. Dakle,

ne poznam apsolutno nikoga koga zanima kosarka (ako pod poznanstvu ne racunam pisanje na istim temama foruma).

2. "Objektivna" razina - Dovoljno je pogledati Drazenov doma i sve je jasno. Vrhunske momcadi dolaze u grad, a dvorana prazna. Split takodjer ne moze skupiti par stotina ljudi da pogledaju kosarku, itd...

Kakva su vasa iskustva? Da li se ja krecem u takvim krugovima ili zaista nikoga ne zanima?

Kako je do toga doslo? Istina nema rezlutata, ali kako se u 20 godina toliko toga moze promijeniti, pa gdje su ti svi ljudi koji su obozavali kosarku? 20 godina je premalo da svi umru ili posenile? Ili ljude zanima samo rezultat?

Tu dolazim do druge teme koja me zanima, tj. kakav je vas dozivljaj sporta. Da li imate neki svoj sport ili volite sve sportove pa vise pratite one gdje imamo rezultate ili vas vise zanima navijanje za "svoje-nase" (u kojem god smislu - repka, klub, regija ili sto vec) ili nesto trece?

Kod mene je npr. kosarka apsolutni broj 1 i prva i jedina prava ljubav. Od malena kada sam poceo igrati (rekreativno - nikad nisam bio jako dobar, ali sam solidan "hakler") i pratiti taj me sport ocarava. Tako da ako nekim cudom za 30 godina Zanzibar i Turkmenistan budu imali vrhunske repke, radije cu pogledati Zanzibar-Turkmenistan nego Hrvatsku na nogomentom SP-u. Zadnjih godina sam puno igrao i zavolio tenis, te sam tih godina visestruko vise vremena proveo na teniskom terenu nego na kosaraskom. Medjutim, jos cu uvijek radije pogledati prijateljsku repke nego finale Wimbledona i otici na hakl usprkos starim kostima. Nemojte me krivo shvatiti, jako cijenim sve vrhunske sportase i veselim se nasim sportskim uspjesima. Medjutim, radije cu gledati Stipcevicevo pimplanje na centru guzicom okrenutog prema kosu, nego Baliceve asistencije. Znam da je blesavo, ali ne mogu si pomoci.

Eto, bas me zanima kako ostali dozivljavaju sport. Pri tom mislim cisto na subjektivni dozivljaj. Naime ne zelim da se ova tema razvije u nekakvo "objektivno" usporedivanje i vrednovanje raznih sportove ili usporedivanje uspjeha u raznim sportovima (takvih tema je bilo vec i previse i u principu nikamo ne vode). Jednostavno zanima me sto vas veseli, tj. na osjecaje bez ikakvih racionalnih opravdanja.

Vidi cijeli citat

boldano... sudeći po tome da si pital ljude da idu s tobom očito da si pital ljude s kojima inače znaš otić na tekmu... ali... ti si htio ić u tursku... da mene neko sad pita da idem s njim u litvu na ep ja bi ga isto gledal ko da je s marsa opal jer nema se kak otić tam... tak da razumijem da su te ljudi čudno gledali kad si ih pital za tursku... mene je strah za iduće ep u sloveniji dal će neko htjet ić samnom jer se to ipak može otić bez problema, ali imam problem da od mojih nikoga ne zanima košarka tak da čisto sumnjam da bi išli u sloveniju pa tak vjerojatno neću nažalost ni ja mada bi htio...

zašto ljude ne zanima košarka? vjerojatno zato kaj se slabo ili ništa ne radi u mlađim kategorijama pa nema neke velike i prave proizvodnje, a i kada se nešto proizvede tim igračima se ne daje šansa... samim time kako nema dovoljno kvaliettnih igrača tako je sama kvaliteta manja...
razlog se u zadnjih 10 godina može potražiti i u nlb ligi... ljude ne zanimaju radnički, vojvodina, široki, krka, budućnost, igokea i ko zna ko sve ne pa je u nlb ligi manja posjeta našim klubovima... samim time kaj najjači naši klubovi ne igraju domaće prvenstvo u manjim sredinama ne mogu vidjet te klubove... i to dovodi do slabije posjete i manje zanimanje djece za košarkom...
ima sigurno još faktora ali ovo su oni koji su mi ovako na prvu pali na pamet...

a kaj se tiče zadnjeg dijela tvog posta...
ja pratim dosta sportova... košarka, nogomet, rukomet, vaterpolo, hokej, tenis (vjerojatno sam i nekaj zaboravio)...
ali mi je nekako čudno to stavit u neki redoslijed... u biti tenis bi možda bil zadnji ako nema naših, dok ovo ostalo i nebi baš lako rasporedil... iako košarku volim i to mi je nekako najbliži sport pošto sam ga kao mali 5 godina treniral i pogledo sam uživo najviše košarkaških tekmi (imal i dve godine godišnju za cibonu) ne znači nužno da ću košarku stavit ispred nekog drugog sporta... ponajprije ovisi tko igra i koja je važnost... s tim da prednost uvijek imaju naši sportaši...

matcky96

Mali dioničar

Pristupio: 13.06.2011.
Poruka: 5.572

27. kolovoza 2011. u 23:23

Hebiga. Tak je to. Mislim da u svemu tome ima i uspjeh hrvatske košarke zadnjih godina. Treba nam nekakav reprezentativni uspjeh, što se nadam da će se dogoditi jer imamo mladu momčad (+ puno mladih koji još nisu u seniorima).

[uredio matcky96 - 27. kolovoza 2011. u 23:24]

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.09.2004.
Poruka: 1.482

27. kolovoza 2011. u 23:26

@cepi1

Ajde kuzim za Tursku, to je ipak teze isplanirati. Recimo mislio sam i u Ltivu, ali poklopile se zivotne okolnosti tako da ne mogu. Medjutim, zadnjih godina kupujem 2 godisnje za Cibonu (stvarno su smjesno jeftine) - kao za mene i curu, ali ona isto vise nece ici. Na kraju u vecini slucajeva ne mogu naci nikoga za utakmicu i u 50% slucajeva idem sam. Istina, Cibona je u problemima, ali ipak je to EL i jako atraktivni protivnici (ako je vec razumljivo da necu na NLB ili A1).

Medjutim ako ima volje moze se otici i na velika natjecanja. Npr. Slovenaca uvije ima masu (par tisuca), a nije da imaju neke vrhunske rezultate. Istina imaju visi standard i dosta im savez organizacijski pomaze, ali ako ima volje moze se.

[uredio boris - 27. kolovoza 2011. u 23:31]

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.02.2010.
Poruka: 11.159

27. kolovoza 2011. u 23:34

matcky96 je napisao/la:

Hebiga. Tak je to. Mislim da u svemu tome ima i uspjeh hrvatske košarke zadnjih godina. Treba nam nekakav reprezentativni uspjeh, što se nadam da će se dogoditi jer imamo mladu momčad (+ puno mladih koji još nisu u seniorima).

Vidi cijeli citat

imali smo reprezentativni uspjeh 2008. kad smo se plasirali na olimpijadu nakon 12 godina i tamo se dobro predstavili i tada se pretpostavljalo da će se to odrazit na klupsku košarku pa ništa... po meni vrlo slično i na prošlom ep kada smo izborili nastup na svjetskom nakon 16 godina pa opet ništa...
a kaj se tiče mladih koje imamo a još nisu u seniorima... mene je stvarno strah za njih jer nekako ne vjerujem da će naši treneri dat neke ozbiljne minute tim mladićima... već par godina vidimo da ne daju... sad ćemo vidjet kako će se zagreb odnosit prema šarići i ostalima... šarić ove sezone mora počet ozbiljno igrat. tj. mora imat u nlb-u 20-25 minuta a u euroligi 10-15 minimalno... trebat će istrpit njegove greške, ali grešaka se neće riješit sjedeći na klupi nego igrajući

jugoplastika

Mali dioničar

Pristupio: 14.04.2009.
Poruka: 7.558

27. kolovoza 2011. u 23:39

u 20 godina se puno toga može promijenit... može te napustit osoba koja je '93 bila u naponu snage i koja je bila jedan od predvodnika revolucije u europskoj i svjetskoj košarci, rekao bih. može na čelo saveza doći uhljeb i neznalica koja privatizira cijeli sport i koji onda postavlja podobne, a ne sposobne na sva važnija mjesta. može se dogodit Lamonica. može se izgubit svako je*eno 1/4 finale koje smo igrali pa je ljudima više pun nos toga. može propasti klub koji je dao najjaču europsku momčad 20. stoljeća. može se do bola marginalizirati prvenstvo. može jedan ministar doći na čelo prvaka. svašta se može dogoditi, 20 godina je puno vremena. pogotovo ako ne znaš što radiš.

ali upravo zbog svega toga ja vidim potencijal u našoj košarci. kad uz sve to uspijemo poslati reprezentaciju na OI, kad možemo ipak napravit pristojan europski klub koji može doći do FF-a onda mislim da nade ima. ali treba maknit konobara.

negdje pri kraju prošlog prvenstva Jurišić je napisa kolumnu na sličnu temu i poslužija se jednom statistikom o gledanosti za koju s ponosom kažem da sam je ja napravio

. da primjerice u prošloj LZP nije bio zabok nego recimo Svjetlost, prosječna gledanost bi bila preko 1000 ljudi. ja to smatram ohrabrujućom brojkom. imamo fanatike iz Sinja koje se mora iskoristit za promidžbu košarke, imamo kvalitetne gradske derbije u Zagrebu. imamo Split koji unatoč raspadu proizvodi igrače poput Katića i Sobina. imamo mi puno toga osim sposobnih i poštenih ljudi na čelu saveza. košarka može kod nas bit ono šta je hokej za Zagreb - otkriće, oživljena slavna prošlost. samo da D.R. ode.

Čestitam!

Obrisan korisnik

Pristupio: 27.02.2010.
Poruka: 11.159

27. kolovoza 2011. u 23:42

boris je napisao/la:

@cepi1

Ajde kuzim za Tursku, to je ipak teze isplanirati. Recimo mislio sam i u Ltivu, ali poklopile se zivotne okolnosti tako da ne mogu. Medjutim, zadnjih godina kupujem 2 godisnje za Cibonu (stvarno su smjesno jeftine) - kao za mene i curu, ali ona isto vise nece ici. Na kraju u vecini slucajeva ne mogu naci nikoga za utakmicu i u 50% slucajeva idem sam. Istina, Cibona je u problemima, ali ipak je to EL i jako atraktivni protivnici (ako je vec razumljivo da necu na NLB ili A1).

Medjutim ako ima volje moze se otici i na velika natjecanja. Npr. Slovenaca uvije ima masu (par tisuca), a nije da imaju neke vrhunske rezultate. Istina imaju visi standard i dosta im savez organizacijski pomaze, ali ako ima volje moze se.

Vidi cijeli citat

išao sam i ja te dve godine kad sam imal godišnju sam na tekme... cijele dvije sezone sam išo sam i u te dve sezone sam možda 5 utakmica propustil (a išo sam i na el, i na nlb i na a1)... i išao bi opet, ali postane malo naporno ić sam tak cijelu sezonu... prošle dve sezone sam bil par puta (jednom sam čak nagovoril frendove), ali kako sam i sam reko volim više sportova a lakše se skupit za hokej onda idem s ekipom na hokej... mene uopće ne zanima kod cibone atraktivnost protivnika, zanima me samo cibona i zato sam dolazil neovisno o tome da li gost bila barcelona ili dubrava...

a naravno da se može otić, nisam rekao da se ne može na velika natjecanja... ali na velika natjecanja nitko ne ide sam... neću ja sad sam kupit kartu za avion i otić na 3 tjedna bit solo u litvi...

Obrisan korisnik

Pristupio: 23.08.2009.
Poruka: 309

28. kolovoza 2011. u 00:05

košarka je uz nogomet najpopularniji šport u državi. to je činjenica. igraju košarku i staro i mlado. i po kvartovima, gradovima, selima, dvoranama...

ne u onom obujmu kao prije 20 godina, drugačije su prilike(nekad klinci nisu imali nikaj drugo osim lopte),al i dalje se igra.

sad, o pitanju repke i klubova, zakaj malo ljudi dojde?

evo, od sebe; na cibonu idem jedino kad je euroliga. zakaj? nemam vremena,a i kad imam, mogu prek telke pogledat nekakav kvalitetan prijenos ili imam izbor između dinama/medveščaka ak igraju u istom terminu.

a sad u globalu;

klubovi poput cibone, zadra i jugoplastike su tresli evropom sa svojim ekipama, po 3-4 sezone su imali iste petorke,a sad svake sezone promjene kompletan roster. klubovi bez ambicija ljude jednostavno ne zanimaju. bio on cibona ili zrinjevac, isto dojde.

male sredine sa novim ligašima nemaju tu neku naviku koju recimo ja imam u zagrebu sa cibonom/dinamom i nisu identificirani sa svojim kliubom, primjerice jednom brođaninu kaj znači svjetlost brod?

ljudi sa razvojem tehnologije mogu birati ak oće gledat nba prek kabelske ili zrinjevac-svjetlost; odabrao bu kabelsku - to je činjenica.

a sad jedan iznimno važan i bitan čimbenik koji vrijedni za sve športove kod nas,a bogme i cijeloj bivšoj jugi: više nismo u dobrom starom socijalizmu. l

judi vikendom spajaju kraj sa krajem, rade u fušu, imaju milion obaveza, bombardiraju ih sa svih strana sa negativnim vijestima, društvo je ušlo u dekadenciju i jednostavno ne postoji neka želja i radost otić na športski meč. čak su ravnodušni prema dilemi: šoping centar/utakmica.

ljudi su smoreni sa stotinama svojih briga pa da se idu opterečivat sa nekom hermes analiticom. radije bu doma odremal to popodne kad ne dela.

o zainteresiranosti ljudi za repku; uglavnom navijačke skupine i ljudi koji su u okružju tih skupina idu na nekakva natjecanja poput EP i SP-a. tak da na nogometu na prvenstvu ima i boysa,torcide i da dalje ne nabrajam. a i nogomet je više iz komercijaliziran. u košarci postoji samo jedna ozbiljna navijačka skupina. nije medijski i marketinški dovoljno popraćeno i zato ljudi uopće ne razmišljaju a kamoli planiraju nekakvu košarku. a pogotovo, kad su raznorazna prvenstva svake 2 godine što je notorna glupost i ljudi se jednostavno zasite.

Obrisan korisnik

Pristupio: 12.09.2004.
Poruka: 1.482

28. kolovoza 2011. u 00:08

@cepi1

Znaci kaj se tice Cibone imas slicna iskustva kao ja. Jos malo pa ce se ljudima trebat pive placati da idu na kosarku :)

Ja sam isto u drugom dijelu ove sezone posustao zbog tih svih sranja oko Cibone.

Sto se tice drugog djela evo mali offtopic.

[offtopic]

Nije bas istina da nitko nece sam. Ima ih (tj. nas). Ja sam tak za Tursku nagovarao ljude. I na kraju mi jednog dana prekipilo, ustao se ujutro, kupio avionske karte, ulaznice i rezervirao smjestaj - sve je bilo gotovo za 2 sata. Rekoh si, cekam 16 god da se plasiramo na to vrazje prvenstvo, sada je tu relativno blizu, imam vremena, sada ili nikad! I na kraju sam se odlicno proveo. Putovanje u grupi ima svojih drazi, ali naucio sam da samostalno putovanje ima nekih drugih drazi. Drustva se uvijek nade, a ne trebas se s nikim nista dogovarati, naprosto prekrsno. Iz dosadasnjeg iskustva sam naucio da ako cekam druge, nikad se necu pokrenuti.

Ispricavam se na offtopicu i prodavanje jeftine "filozofije" :)

[\offtopic]

Franjo

Potencijal za velika djela

Pristupio: 16.09.2009.
Poruka: 1.854

28. kolovoza 2011. u 00:15

Evo jedan primjer na ovu temu iz moje sredine. Dok su još bili aktualni uspjesi iz 90-ih na lokalnom igralištu redovito bi se skupljalo 15-20 ljudi za hakl. To se čak nastavilo do prije par godina. Danas osim kad se nas par u kasnim 20-im ili 30-im godiama dogovorimo za basket gotovo da nema nikoga. Od djece, srednjoškolaca košarku igra njih tek par. Ostali u park (u sklopu kojeg je igralište s reflektorima) dođu s bocama pive, vina i pljugama sjede na klupima. Ne znam kako je s drugim sportovima, ali čini mi se da današnje mlađe generacije su puno sklonije kompjuteru, sve dostupnijem alkoholu, cigareta pa i lakim drogama nego sportu.

Što se tiče popularnosti i zastupljenosti u medijima tu sve ovisi od rezultata. Mediji će producirati ono što im donosi tiražu, odnosno u novije vrijeme klikove. Košarka zbog izostanka uspjeha i mnogobrojnih frustracija više nije predmet zanimanja prosječnog Hrvata već nešto što intrigira samo istinske zaljubljenike u ovaj sport. Što i kako nas je dovelo do toga je više manje dobro poznato, ali mislim da ćemo i dalje biti talac predsjednika saveza. Nije toliko problem što je Radić predsjednik, već što je na rukovodeće položaje instalirao kumove, rođake, neznalice i košarkaške analfabete. Dok je tako, dok se ne radi s planom i programom uz pomoć stručnih ljudi mi nećemo isplivati iz mediokriteta.

Možda nas izvanredan talent poput Šarića ili Hezonje može izvući kratkoročno iz toga, ali dugoročno bez kontinuiranog rada nema ni kontinuiteta uspjeha i rezultata.