https://telesport.telegram.hr/kolumne/covjek-koji-je-buljio-u-ekran/velemajstor-krumpira/
Sposobnost poentiranja iz nemogućih situacija kroz kontakt učinila je Jokića brutalno opasnim igračem u prijelomnim trenucima utakmica. Ove sezone samo je Chris Paul imao bolji true shooting postotak u clutchu (pet minuta do kraja, do pet poena razlike) za igrače koji su ispalili više od 50 šuteva u takvim situacijama. Čak i ako ne vjerujete u brojke, Jokić je potvrdio svoju kvalitetu u clutchu riješivši tri pobjednička šuta — zabio je dugu dvojku kontra Sixersa, polukrumpir kontra Mavsa, i nowitzkijevski stepback protiv Rudyja Goberta u najboljoj utakmici sezone u kojoj je nadmašio vrhunskog defenzivca i postao tek deveti igrač u povijesti sa 30-20-10 triple doubleom.*
*Dosta zanimljiva skupina ostvarila je to dostignuće. Wilt je, naravno, čak 16 puta imao takav triple-double, a uz njega i Jokića u ekipi se nalaze Kareem, Elgin Baylor, Billy Cunningham, George McGinnis, Oscar Robertson, Boogie Cousins te besmrtni David Lee, koji je to napravio, ima 10 godina, u dresu Knicksa.
Nije bio u formi kroz prva dva mjeseca sezone. Karađorđeve šnicle, fiš-paprikaši, prženi smuđevi… tko bi odolio vojvođanskim specijalitetima? Jokić je stigao s ljetne stanke u Somboru s nešto kila viška i činilo se kako mu dodatna težina smeta. Njegov atleticizam nikad se nije očitovao u eksplozivnosti, skočnosti i brzini već u čistoj fizičkoj snazi, ali preko ekrana se činilo da ga je težina još usporila i učinila ne samo tromijim, nego i umornijim. Tamo negdje oko Nove godine konačno je ušao u formu i iz top 20 igrača lige transformirao se u top 10 igračinu kakvu smo gledali kroz lanjsku sezonu.
Jokić je opet onaj stari. Briljantan napadač koji praktički igra kao plej, prenosi loptu preko linije centra, inicira akcije, čita obrane, samo da bi se za čas transformirao u klasičnog centra koji te može unakaziti kroz screen’n’roll, kao sekundarni plej s vrha reketa, ili kroz post-up ili face-up drive protiv fizički inferiornijih suparnika. Njegova statistika u siječnju? 23,4 poena, 10,3 skoka, 6,5 asistencija uz 51 posto FG, 61 posto TS i 118 oRTG. Njegova statistika u veljači? Znam, samo je pet utakmica odigrao u drugom mjesecu ali: 28 poena, 12,2 skoka, 9,8 asista, 62 posto FG, 68 posto TS, 135 oRTG.
Jebote.
Led.
To su MVP brojke. I što je najgore, gledajući Jokaru kako levati suparničke centre, kako ubacuje krumpire, kako pogađa stepbackove, ne samo da mi se čini kako bi mogao zadržati slične brojke kroz dulji vremenski period, nego mi se čini da bi ih mogao i podići, pošto mu je trica malo štekala u spomenutom periodu.
Njegov najveći igrački minus i dalje je obrana. Poboljšao se kada treba čuvati igrače jedan-na-jedan u reketu — jadni LaMarcus Aldridge pokušao je u par navrata ići na ulaz kontra Jokare i svaki put se odbijao od njega kao jedna od onih čarobnih gumi loptica iz aparata u šoping centrima. No, čuvati stretch igrače mu i dalje predstavlja ogroman problem, pa prečesto odustaje od trke za njima te se povlači u reket kako bi osigurao skok. Igranje help defensea mu ne ide lako, jer nema brzinu da se izrotira i pokrije suparnika. Jednom kada ga stave u pick’n’roll, a bek ne uspije ostati na svom suparniku, priča je uglavnom gotova — switchati Jokića na beka ili krilo na vrhu trice znači ostaviti koridor toliko širok da bi njime mogla prodefilirati manja vojna parada.
Srećom pa Jokić dio tih minusa kompenzira sjajnim pozicioniranjem, inteligencijom i brzim rukama koje prisiljavaju suparnike na izgubljene lopte, zbog čega Nuggetsi dopuštaju 4,4 poena manje kada je na terenu nego kada nije i zbog čega uspijevaju ostati top 10 obrana lige po broju dopuštenih poena na 100 posjeda (odnosno top 4 obrana lige po broju dopuštenih poena). Problem je u tome što ga neke momčadi mogu eksploatirati, a kada se to dogodi u završnicama tijesnih utakmica, one rezultiraju porazom.
čini mi se da budućnost Nuggetsa ovisi o jednom faktoru: može li Michael Porter Jr. doći na makar 90 posto onoga što se očekivalo od njega prije nego što se ozlijedio na koledžu i postati spoj Granta Hilla i Kevina Duranta kakvim ga se opisivalo.
U nekoliko navrata pokazao je da može. Svileni šut, klizeće kretnje, dribling, spot up. Porter ima napadački arsenal. No, problem je što ga baš i ne vidimo. I dalje igra svega 14 minuta u prosjeku unatoč tome što je jako dobar i u napadu i u obrani. Nuggetsi imaju puno bolji uvid u njegov zdravstveni karton, ali ako u tom kartonu ne piše “leđa sjebanija od tinejdžerskih emocija — ne smije igrati više od 14,1 minute po utakmici”, Denver ga mora gurnuti na parket. Michael Malone ga mora gurnuti na parket. To je jedini način da Nuggetsi od one-man ekipe postanu ozbiljna momčad koja može napasti Jazz, Lakerse, Clipperse ili onoga tko im se već nađe na putu.
Ne samo ove sezone, nego i dugoročno. Denver će skinuti hrpetinu para sa capa budući da ističu ugovori Millsapu i Plumleeju teški 44 milje dolara, ali čak i kad njih skinu s platne liste, ostat će im svega 10 milja ispod capa sa samo devetoricom na rosteru. Will Barton ih košta 13,7 milja, a Garry Harris 19,1 milju i to ih sprječava da poduzmu išta ozbiljnije u free agencyju.
Nuggetsi će koncem sezone, ovisno o rezultatu, morati odlučiti hoće li zadržati ovu jezgru još dvije sezone dok ovoj dvojici ne isteknu ugovori i uzdati se u Jokićevu briljantnost i potencijal Murraya i Portera, ili će pokušati dovući zvijezdu poput Bradleya Beala, pri čemu će morati trejdati Portera, čiji je potencijal i dalje dovoljno primamljiv ekipama koje moraju u rebuilding. Ostali su bez svog picka koji će na kraju sezone pripasti Thunderu, ali su zato dobili pick od Rocketsa, dok su pick druge runde poslali u Netse. Šanse za nadogradnju nisu velike.
Dok ne pronađu načina za produbiti momčad, ovo će i dalje biti one-man, ili u najboljem slučaju one-and-a-half-man team. Jokić je toliko dobar da nosi franšizu. Jokić je toliko dobar da trenutno igra kao top 8 igrač lige. No, Jokiću treba pomoć. Na kraju dana, ne možete živjeti samo od krumpira. Nuggetsi zaslužuju više i nadam se kako će Jokara dobiti prijeko potrebnu pomoć jer igrač koji dvije sezone igra ovako impresivnu košarku zaslužuje šansu da se bori za naslov.