Talenata smo uvijek imali. Velikih. Imamo i sada. To nije sporno. Ali već niz godina nemamo uspjeha. Pogotovo kod seniora, ali i kod mlađih sve smo slabiji i slabiji. Jasno da nešto ne štima. Jasno je i što: Nema ni pravog ni velikog rada.
A talenat bez rada je ništa! Obična nula!
U jučerašnjoj Slobodnoj čitam razgovor s profesorom Kineziološkog faksa dr. Milanovićem.
Između ostalog on govori o Draženu. Sa 17 godina u Šibeniku njegov dan je izgledao ovako:
- Ujutro trening
- Nakon treninga ispali jedno 700-800 šuteva
- zatim odradi teretanu
- potom trčanje po posebnom programu na terenima Solarisa
- navečer trening.
A nerjetko se događalo da se probudi ujutro u šest, ustane i odradi 2 sata šutiranja.
Sjetim se kako su Toni i Dino toliko puta rekli kako su oni kao mlađi po cijele dane provodili u dvorani na Gripama.
Ovo kako danas rade talenti i koliko malo rade nema šanse da vrati našu košarku na puteve uspjeha kojima su je vodili Dražen, Toni i Dino.