Da, ali te kvalifikacije su prije prvenstva bile postavljene kao glavni cilj i kriterij uspjeha na ovom prvestvu.  Mene je jednostavno zabezeknulo da oni to nisu zaboravili nakon Litve.  Prije dvije godine u Beogradu mi se nakon Španjolske jednostavno bljuvalo, ali ne od sudaca (od njih mi je dolazilo da nešt razbijem) nego od reakcije naših, naročito Spahije, koji su svojim, nek mi Romi oproste, CIGANLUKOM uzeli sami sebi 10 puta više nego Harmonika i Doviđenjičijus ili kako već.  Glavni cilj SP u Kini, ali oni imali šansu u 1/4 finalu i SKROZ ZABORAVILI pošto su došli -- ko Cigo kad nekud krene pa u travi primijeti nešt svjetlucavo i pogubi se.  Još im trener kaže "kako da ih motiviram..."  A jebateled, pa "sve je po planu, tu smo gdje smo i htjeli bit, ovo se do sada ništa ne broji, sutra je naše finale, cilj nam je pred nosom, nismo radili mjesecima da bi 40 minuta prije cilja rekli hebo sve..."

Prema tome, hrvatska repka je nadmašila samu sebe ovaj puta zrelošću i fokusom na zadani cilj, što možda samo po sebi i ne bi trebalo biti za čestitanje, ali za nas je to superfantastičan i neočekivani uspjeh.  A pošto se već 12 godina nije dogodilo da je hrvatska košarkaška repka ostvarila to po što je i došla na prvenstvo, i to je samo po sebi veliki uspjeh, pa red je čestitati i zapljeskati.