čupali su mi živce dva tjedna ali na kraju sam ipak-zadovoljan...
vidim pozitivne pomake u pristupu,koncepciji,vidim da se radi i da je momčad napredovala...
kad se sve zbroji-ovo je ipak nakon 12 jezivih godina,i nakon što smo uspjeli preživjeti i Pepsija i Acu,...uspjeh...i treba nastaviti s istom posadom,treba Jasku omogućiti najbolje moguće uvjete za rad kako bismo konačno postigli i to da odemo na OI.
htio bih još nešto reći-mislim da bismo trebali uskrsnuti i ono nešto naše izvorno i jedinstveno u košarkaškom svijetu-našu imaginaciju i kreaciju u čemu smo i dalje najbolji na svijetu...Naravno da trebamo biti savršeno fizički spremni i slijediti trendove kojima svjetska košarka ide,ali evropske i svjetske medalje osvajali smo samo onda kad smo košarkaške robote (tipa SSSR-a ili Italije) zbunjivali našom maštom,vicom,igrom bez šablona i neponovljivom kreacijom...i zato-svaka čast jednom Kusu (bez obzira što šutom lomi i table i obruče...)ja bih volio da Jasko uskrsne u jednom Roku ono zrno košarkaške genijalnosti koje sam u tom klincu vidio pred par sezona...ne samo u njemu već i u Popu...moramo imati takve 'luđake' jer s konfekcijskim poluproizvodima tipa Kasun,Tomas,Kus ili Rozić nećemo nikad dogurati dalje od 5. ili 8. mjesta...
Za kraj-Jasku ipak kapa dolje...ali ajmo se mi malo više vratiti korijenima...kako bismo opet osvajali evropske i svjetske medalje,kako bi košarka opet dobila mjesto koje joj prirodno pripada....(i kako ja više nikad ne bih vidio da djeca na košarkaškim igralištima igraju igraju-rukomet...)
[uredio bojangles - 16. rujna 2007. u 01:29]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age