posto pretpostavljam da se Asa nece javit evo nekog mog logicnog odgovora zasto je Simon dobio vise minuta od Heza.
Naime Marija je krenuo sut iz vana ali je po svom obicaju zbog toga zanemario obranu. Ne igra je tako dobro kao u Torinu i to jako ljuti Asu. Babic sa druge strane ga ocigledno bolje slusa i dobija vise minuta.
Sa druge strane, Simon je u nekim njegovim planovima covjek koji ce dati kad bude najpotrebnije i zbog toga ima strpljenja za njega. Ne moze ga sad drzat na klupi i ocekivat da prelomi tekmu koja je odlucujuca.

Ako Litvu dobijemo idemo i u finale(jedino ako na USA mozemo naletiti u polufinalu?!). Ali mislim da nije moguce...

Svi se tome nadamo hahah

Ja san optimist po prirodi i virujen u momke. Nema labavo. Ovo triba dobiti
i rišit sve sami bez ikakve tuđe pomoći, samim time zaslužiti četvrtfinale
a ne se umigoljiti u isto s 3 poraza. Litva ima o čemu razmišljat poslin -50,
nije da je i njima svejedno, nisu ni njihove glave baš čiste nakon takvog poraza,
pustili ne pustili. Po kvaliteti smo tu nedir, a pobjednik će se odlučit u glavi.
I zato Nigeriju ad acta, i sve misli u bitku za četvrtfinale, u stvari, ovo je već
naše četvrtfinale.

Prema dosad viđenom, nakon toplo/hladno, na redu je opet toplo.
Ajmo po četvrtfinale momci! A tamo tko bude i što bude, sasvim nebitno.

Prvo imaš pohvale što si se potrudio odgovoriti, kao što mnogi primjete ja uvijek inzistiram na nekim detaljeima, jer vrag čini detalje, jbg, to je jedini mode lza biti sutra bolji.
Evo odmah ću napisati da kad vratim film ovaj detalj oko Marija mislim da si u pravu, mislim da se zaista tako to odigralo i da je Mario u naletu napadačkih ambicija zaboravio na obranu. Naravno možda je i s razlogom mjenjan, ali opet to ne abolira Acu jer ga 20-ak minuta nije vraćao u igru. Iz prostog razloga što je to bila takva utakmica gdje imaš energetski strašnu ekipu, a s druge strane imaš Simona koji znaš da to ne može pratiti. Slažem se treba trpiti Simona ,ali treba malo voditi i računa tko je s druge strane zato sam i napisao da je Aco prvi podcjenio Nigeriju.
Kad je Hez u pitanju, svaki naš talentirani igrač u startu ima moju podršku na ovaj način tako je i s Bojanom bilo, naravno onog momenta kada dobije prave minute tada ja i kritiziram i tražim nedostatke, dovraga Hezonja ih ima još mnoštvo mogao bi ih sad nabrajati, ali s druge strane njegova minuta je zalog za budućnost, Simonova i Ukićeva to nije i tu je ključ priče. To naša struka mora shvatiti

jao ovaj Joke i dalje kenja. svake godine isto filozofira i trkelja.

Da se malo vratimo košarci i suparniku...

Aco je na čelu BiH reprezentacije dobio Litvu na EP 2013 (istina, u nešto drugačijem sastavu gdje je Kleizs imao naglašenu ulogu kao pojedinac, dok je sada timska igra njihov forte). Pričao je po medijima da je Jasku nudio savjet (pred polufinale) kako igrati s njima, ali da je Jasko odbio.

Sada lijepo, neka svoja zapažanja i iskustva iz pobjede sada pretoči na ovaj tim. Ako je poraz od Argentine djelovao motivirajuće na momke, možemo se samo nadati da će tako biti i ovaj. Zadnja utakmica u skupini, možda i na cijelom turniru, nekima i zadnjem u karijeri. Dovoljan zalog da se bace sve karte na stol i da se igra bez kalkulacija.

Osobno me brine Dariov govor tijela u završnici utakmice. To nijeni blizu one energetske bombe koju simbolizira blokada ns Gasolu. Spor, usporenih kretnji, bez energije. Jeli 48 sati dovoljno za rekuperaciju? Do ove utakmice je bilo i više od toga pa je ovako izgledao. Možda strah od 5.-te osobne?

Trebati će nam kohezija u obrani i smisao u napadu kso u Torinu, protiv Brazila. Ako uđemo u rezultatski minus od +15, Litvu ne vidim reprezentaciju protiv koje to možemo anulirati i vratiti se u igru.

Za kraj, bilo bi lijepo vidjeti koju akciju za Bojana, da ne mora baš svaki koš izboriti driblinzima. Je li takav problem složiti par akcija sa blokovima i protrčavanjima, možda u duetu sa Hezonjom?

T-Rex@
A šta je krivo napisao?Aco ima podršku od svih realnih sladokuraca na forumu za sve što je napravio u akciji Rio,al nije sveta krava da ga se nesmije dotaknut.Najveća imena hrvatske košarke su imala tu sreću da su ih treneri bacili u vatru vrlo mlade i to nam se višestruko vratilo.Nije to nikakva kvantna fizika.