Mi nakon svega na žalost ne možemo garantirati niti za Irsku i Luksemburg, a ako ostane Gjergja u Belgiji, nije da tek ovdje neće biti problema; o Ukrajini i Niskozemcima da i ne pričamo, zar je teško sjetiti se Milana ili Skelinova debija. Naravno da sve ovisi o rosteru, o toj skupštini, o milijun stvari, na koncu i o tim pretkvalama za EB. Daj Bože da ćemo se početkom kolovoza ovdje nakon četiri srpanjske pobjede, sa scheduleom kvalifikacija za EB u veljači u džepu - prepirati da li neki Badžim ili Božić ili netko treći moraju naći mjesto na check-in listi za Havalimani.
Sve što tamo napravimo, sjajno. Svaki drugačiji pristup nama će prvima stvarati probleme. Pogotovo ako pomislimo da smo favoriti za bilo što. Naravno da recimo petorka - sad lupam - Mavra, Smith, Hez, Šarić, Zubac, može značiti pravo nadati se nečemu, uz puno rada, uigravanja, varijanti i sistema. Zamislite tu još čak i Babu, a svakako Žižu, Badžima, Božića, Matkovića, dva niska sa setovima akcija i određenim rolama... Tu se već i Turci trebaju zabrinuti, pa nek ih ima i petnaest tisuća u dvorani.
Iako, kako stvari stoje, mi ćemo još dugo, dugo sami sebi biti najveći protivnici. Osim ako ne budemo išli utakmicu po utakmicu, korak po korak, zajedno i polako, od Dublina do Istanbula. To je jedini recept za ljeto.