Slovenci igraju na dosta poena i svakako je Dončić daleko najjače ime na terenu, no barem ako uzmemo ovaj zadnji turnir pretkvalifikacija za OI gdje smo redom zabijali 99, 89, 85 i 84 poena u finalu te rano slamali protivnike možemo reći da se igra temelji na brzoj košarci uz puno poena, brzom protoku lopte, puno šuteva za tri poena i daleko manje soliranja.
Imamo tu jednu širinu, a još smo igrali bez nekoliko igrača koji bi mogli drastično pomoći kako napadački, tako i obrambeno. Ako Bogdanović bude sudjelovao i postane ravnopravni član ekipe koji ne želi privatizirati utakmice, već igrati za momčad, onda na sve to možemo dodati još jednu razinu iznad. Da pače, prvi će Bojan profitirati iz timske igre te manje soliranja što je često ubijalo utakmice, a i njega samog te dolazilo do frustracija.
Kako sam rekao, mi imamo daleko veću širinu nego 2016 kada smo zaista izvukli maksimum iz onoga što smo imali. Nemamo više sekundarnog kreatora razine Simona u napadačkom dijelu, ali Smith se sjajno uklopio na obe strane parketa. Vrhunski defanzivno, pogađao i uzimao šuteve uz Šarića kada su se svi ostali prepali ili zakazali te nije dopuštao da uđemo u neku krizu iliti crnu rupu.
Šarić je bio baš pravi lider na terenu, vidjela se ta sloboda i lakoća igre koja se prenijela na ovu NBA sezonu...Centra tada nismo imali, barem ne u onom smislu što danas nude Zubac, Žižić, Matković...Iako Planiniću i Bilanu treba skinuti kapu na sjajnom odrađenom tada poslu. Ukić je bio dobar defanzivno, no u napadu je često gušio igru dok Filipović donosi puno poena i brzinu igre što nam je često nedostajalo.
Nakić, Badžim, Filipović, Bogdanović, Hezonja, Smith mogu pogađati u nizu, sad i Šarić...Uz lepršavu igru i pogotovo timsku kemiju koja je uvijek kod nas bila ključ svega mi možemo zaista otići na te OI i tamo pokazati klasu.