Amaterski sport UVIJEK je organiziran na zdravim osnovama. Kad se skupi par ekipa haklera, oni se sami najbolje organiziraju. Amateski sport je uvijek samoorganiziran i to je najbolja organizacija. I tu kad se umiješa država sve zasere.
Dakle neću državu u sportsku butigu!

Kak da ne, nema nepotizma kod privatnika. :)))
Može se to zvati kak hoćeš, ali ubija sport. Ja ti dam novce kao sponzor, ali moj mali će igrati i to u petorci.
Isto sranje, drugo pakovanje.

Kod privatiziranog sporta ne postoje sponzori (niti sponzoruše). To je pojam koji postoji u "društvenom" sportu, kakav je kod nas. A inače, vlasnik kluba može kupiti klub samo zato da mu sin paraplegičar igra u vrhu napada, ako hoće. Što je tu problem?

To je biznis, a ne sport. Neka drugima takvi klubovi, ja nikad neću navijati nekog takvog.
Znam ja vrlo dobro kako to funkcionira, i vidim kamo ide, ali - ne sviđa mi se.

Više zdravorazumskih argumenata imaju ravnozemljaši nego predstavnici opatijske inicijative...

Prije svega treba se vratiti temeljima i reći što uopće za nas znači uspješnost u sportu? Je li to broj medalja, broj klubova u euro natjecanjima, broj reprezentativaca u stranim klubovima, broj amatera, broj profesionalaca itd.

Mi stalno govorimo kako smo uspješna sportska zemlja, gledamo isključivo medalje i na tom kriteriju gradimo nekakav svoj ponos i nabrijavamo se kao budale. A jedna Sandra Perković, vjerojatno najdominantnija atletičarka posljednjih godina a možda postane i najdominantnija u povijesti nema jebenu garažu da može trenirati zimi. I što bi onda pametna država/grad/lokalna jedinica napravila. Ne bi kao Bandić rekli "sutra gradimo", nego ajmo urediti igralište ili borilište ili dvoranu ne za Sandru Perković nego za nju i još niz takvih ili budućih takvih.

Pričamo o  tome kako stadion Dinama izgleda ko k i kak treba izgraditi novi, nadograditi, svakakvih ideja, prilično glupih ima. A nitko živ se ne pita kako izgledaju ostala igrališta u Zagrebu? Kako ostali tereni izgledaju, gdje nam sve djeca treniraju i u kakvim šugavim uvjetima. Sjećam se da smo, dok sam trenirao u Zagrebu rukomet, igrali u istom terminu kad i prva momčad Lokomotive u Kutiji šibica. Pa jel ima veće tuge, da klinci od 14-15 godina treniraju na pol dvorane sa seniorkama jer jebiga termina nema.

Pričamo o milijardama, netko je spomenuo cifru od 300 milja eura u godini dana koji će ići profesionalnim klubovima. I što ćemo dobiti s tim? Neku prividno dobru situaciju jer će ovi najjači pokupiti vrhnje i nastaviti sa rasipanjem a ovi ostali će nastaviti životariti. Klincima će i dalje ostati drek na šibici.

Evo jedan plastični primjer. Nogometni klub Bordeaux. Priča se kako kreću u prodaju kluba, čini mi se da su Ameri u pitanju. Licitira se o cijeni kluba bla bla i spomene članak u L'Equipeu kako Bordeaux ima ratu kluba čini mi se do 2045. jer su gradili novi stadion. Rata iznosi oko 3.5 milijuna eura godišnje. Naravno, zanimala me cijena izgradnje stadiona pa otišao vidjeti na wiki i cijena je bila 170 milja eura.

Puno previše za Dinamo, ali nek mi netko kaže što Dinamo nije mogao napraviti projekt za 50-60 milja eura, stadion za 25 000 ljudi, lijep, natkriven i dić kredit na ne znam 15-20 godina pa plaćat (bacam bezveze brojku) 2 milje eura ratu godišnje. To je ono o čemu pričam. Zašto bi ja kao građanin Zagreba još i financirao stadion i gradnju istoga. Stvarno je bilo dosta toga.

A rješenje za državu je jednostavno. Napraviti olakšicu kompanijama (slično se radi u filmskoj industriji). Tko uloži u sportski kolektiv (recimo barem 25% u omladinski pogon da mora ići novaca), dobit će povrat od države 30% (opet lupam bezveze). Ali to je način. A ne da država uz sve što daje, još diže poreze, namete i dodatno daje novaca. Pa jebemu život, ako se dignu manipulativni u kladionicama i turističke takse, zašto bi ijedna vlast pristala cijeli iznos od 2-3 milijarde kuna dala u sport?

Pa jel ja to stvarno moram reći: PM moderatori, daj stavite ovu temu negdje izvan određenog trheada sporta. Pola ljudi nema pojma da se tu pod košarkom raspravlja o tom pitanju.