Dalmatinac, stvari itekako nisu tako jednostavne, a evo i primjera.

Koliko je ljudi pratilo Split recimo "onih sezona", a koliko lani? Koliki skok ima Osijek (nogomet) trenutno i sl.

Ljude privlači barem kakav-takav nivo sporta i da im je ekipa dobra i da se bori za vrh pa i u ovakvim lošim/osrednjim natjecanjima.

U nogometu Osijek, Rijeka, Dinamo i Hajduk su danas na kakavom-takvom nivou sporta, e sad je pitanje - kod nogometa - o čemu i nisam želio previše, ali ajde kad je tema - treba li ostalima reć propadnite ako ne možete uspjet u tržišnoj utakmici i što bi to imalo za posljedicu za recimo jedne Vinkovce, Šibenik, Pulu...

O košarci maltene da nema smisla pričat jer oni ni sa punom dvoranom ne mogu egzistirat, bez pomoći gradova, niti na pristojnoj razini. Dalje pogotovo - odbojka i vaterpolo.

E sad, ispast će da ja branim ovu inicijativu, ali nije tako. Meni se ne sviđaju novi nameti i da se novac po ključu "preraspoređuj" i sl. konstrukcije, ali današnje stanje je katastrofalno i sljedeća propadanja će defintivno dovoditi do pitanja opstanka sporta - e sad ako je nas briga za to - onda oke, ako nas nije - nešto se mora napraviti, treće nema.

Eto kad smo na košarci, recimo da Cibona plati šta treba platit i da se ugasi, a Tedeschi izađe iz Cedevite - naša košarka je na recimo 2/10, sad smo na loših, recimo 3.5-4/10. Ovaj scenario nije pretjerano realan, ali nije niti apsolutno nemoguć.

Kad smo kod nemogućeg da se mene pita ja bi ovako uredio košarkaški sistem.

Liga 10: Split, Šibenik, Zadar, Škrljevo/Rijeka, Cibona, Cedevita, Zagreb, Osijek, Zabok + 1

Sistem bi bio ili privatno vlasništvo ili neka dioničarska struktura i sl. Ukinio bi sve ostale seniorske momčadi, a poticao i financirao (po novim ili sadašnjim modelima) mlađe selekcije i trenere. Recimo, novci koje troše drugoligaške momčadi su poprilično veliki.

Ako sam izbrojao 50 klubova imamo u drugoj ligi, objektivno te seniorske momčadi za hrvatsku košarku ne znače (gotovo) ništa. Niti tu ima talenata (ako ih ima oni već ranije pređu u rang više), niti igrači igraju za neku lovu, nit su te utakmice gledne - znači ništa.

Znam da jedan klub tu kod nas, drugoligaški, troši oko 350.000 kn na prvu momčad (sve ostalo je i više, ali ajmo napravit ovu preraspodjelu).

Vjerujem da bi mladi (a i stariji treneri) imali motiva radit u HR za recimo plaću od 6.500 kn. Taj klub bi, kad ne bi imao prvu momčad, mogao ustrojit maltene pravi profesionalni pogon.

U12, U14, U16, U18 - 4 trenera i 1 koordinator - 6.500 x 5 x 12 = 390.000 kn.

Pet ljudi kojima bi svaki dan na pameti bila košarka i njihov život. 

Ovako imamo dobrovoljce, volontere, bivše igrače koji vode te selekcije za neku siću (mnogi za ništa), nakon svog redovnog posla.

Evo primjer Osijeka, kada bi bilo ovako imali bi "bazen" od 10 profesionalnih klubova koji bi se bavili odgojem djece (maltene besplatno jer bi ukinuli prve momčadi), znači 10 selekcija juniora x 12 = 120 mladih igrača svake godine, izlaznog godišta, koje su trenerali ljudi koji zive košarku 0-24.

Jer sada su nam te momčadi drk zbog toga što nema volje, ambicije ili para. Ali kad bi nekom ovislio 70-80.000 kn na godinu hoće li skupit 12-15 mladića, vjerujem da bi ih skupio.

A zamislio šta bi bilo sa košarkaški potentnijim regijama poput Dalmacije.

Naravno da je ovo nemoguće provest u djelo, ali evo moja neka zamisao - kako bi ja to napravio da mogu i da me se nešto pita.

Sada sam svašta napisao s jedne teme na drugu, na treću, ali eto malo za raspravljat i razmislit.

ne pratim cijelu raspravu u detalje, ali moje mišljenje je da država ne bi trebala davat ni kunu u profesionalni sport

interes države je da se narod bavi sportom, a nije to da sufinancira koktelčiće vikendom za Milevskog, Grezdu ili Samira

narod se najlakše bavi sportom ako ima infastrukturu: država bi se trebala bavit izgradnjom košarkaških igrališta, nogometnih igrališta, atletskih staza, klizališta, bazena, terena s umjetnom travom, krugova za bacanje kugle, skakališta za skok u dalj, dvorana, stadiona, teretana i nabavkom strunjača da skakači s motkom padnu na mekano

po meni ne bi bilo loše ni to da se više posveti odgajanju trenera, sportskih liječnika, fizioterapeuta, nutricionista, sportskih psihologa itd.

trebala bi se bavit potporom školskog sporta, studentskog sporta, veteranskog sporta - ukratko, sporta na amaterskoj razini. NK Jelačić iz Vukovine ne bi od države trebao dobijati novac za prelazak igrača iz NK Mraclin, niti za njegov ugovor, već bi država tom klubu pomogla u tome da imaju svlačionicu, mreže i deset lopti, pa da se njih 20 iz sela i okolice mogu baviti sportom

kako bi postojala zdrava sportska motivacija, mora postojati i natjecanje. Država može biti sponzor školskim, studentskim, strogo amaterskim i veteranskim prvenstvima od najniže do državne razine

čim netko sa 16 godine potpiše nekakav stipendijski ugovor sa svojim klubom, država bi trebala dići ruke od njega. Ok, sad si profesionalac i tvoj profesionalni klub će dalje voditi brigu o tebi

Sve se svodi na kontrolu blagajne a ona ovisi o tome koliko je demokracija zloupotrebljena kod nas. Međimurje i Istra se bez problema odmah mogu uvesti u ovaj model financiranja. Niti jedna druga regija, još poneka općina i grad, i to je to. Zagreb, Split, Osijek Zadar i drugi gradovi ne mogu ni u ludilu jer u njima nema ni D od demokracije. Njima vlada mafija kojima čuvena sicilijanska, po stupnju metastaziranja i organiziranosti, nije ni do koljena. Zašto u Istri i Međimurju mogu a u ostalim regijama ne mogu? U pitanju su sami građani, u ovim regijama prevladavaju pošteni, radišni i pametni ljudi u ostalim su takvi ljudi u manjini. Ovi pozitivci su izbornim pobjedama nametnuli svoj način rada a u Zagrebu i drugdje svoj model u kojemu je nametnuta sva sila nedemokratnih metoda.

 Hrvatska ima sportski infrastrukturu ali zjapi prazna. Nju može popularizirati profi sport. Klinci se moraju sa nekim identificirati.