Dejan NS je napisao/la:
ne da mi se više misliti, a i nešto Vas nije (sem rukometa i nešto vaterpola bilo preterano na postoljima

)
Vidi cijeli citat
Rukometa, vaterpola i na jednom postolju gdje vas nikad nije bilo i pitanje dal će vas ikad biti.
BTW vjerovao ili ne, više nas je bilo na postoljima u košarci nego u vaterpolu.
Shaban je napisao/la:
dimnjacar je napisao/la:
Hvala Bori, ali to i dalje ne
mijenja na stvari odnosno ne mijenja cinjenicu da je sudjenje na tom
finalu i finalu Indijanapolisa bilo kriminalno.
Vidi cijeli citat
Sudjenje je bilo uzasno...da je bilo kako treba, dobili bi 25 razlike!!!
Vidi cijeli citat
Kolko se sjećam za Atenu, tamo ste igrali odlično u finalu, još ste
imali i publiku protiv vas... Druga stvar što su i Litvanci bili
fenomenalni, za mrvicu lošiji od vas. Al Indijanapolis je čisti poklon,
moraš priznat. Pričam o zadnjem napadu Schonochini vs Jarić. BTW jedan
detalj mi je upao u oko što se tiče baš tih zadnjih sekundi. Mislim da
bi, u slučaju da je Divac pogodio makar jedno bacanje, suci svirali
sigurno taj faul. Dva bacanja, pa ako imaš dovoljno mirnoće i
preciznosti u takoj situaciji da oba pogodiš za pobjedu, onda si je i
zaslužio (malo igrača to ima). Tako da je čudno ispalo bolje za vas da
je fulo Divac oba.
Da se vratim na Atenu s Tonijem. Toni je po meni glavni krivac (ako
gledamo jedan leg unazad, dakle polufinale s Litvom) što nismo igrali
finale protiv SRJ. Tu utakmicu je odigrao slabo i, budući da je on
jedan od neću reć nostalgičnih, al jedan od onih kojima je ''ono''
vrijeme bilo po mjeri, on se možda malo uplašio tog finala, mogućih
tenzija i situacije u kojoj bi svim tim igračima vrlo rado stisnuo
ruku, a od gotovo nikog u njegovom okruženju ne bi to bilo dočekano s
oduševljenjem, blago rečeno. Toni je, iako vječno pod krinkom javnog a
nepopravljivog flegmatizma, u dubini sebe veliki emotivac.
Da ne govorim koja je naša glavna boljka. Mi smo imali fantastične
igrače, ali ne i igrače (među živima) kojima bi motivacija rasla kako
idu sve važnije utakmice i sve važnije minute unutar utakmice. Srbi
najbolji primjer, tj Đorđević recimo - frajer svoju uvjerljivo najbolju
utakmicu odigra u finalu protiv Litve. Isto vrijedi za Bodirogu 2002.
Kod nas je to uvijek bilo na ''random'' i to me strašno ubijalo u pojam.
eduardozg je napisao/la:
Ako ste toliki zaljubljenici u ljepotu sporta, onda odite u Beograd
i plješčite Milanu Guroviću. Čovjek trenutno zaista igra predivnu
košarku. ALI JE ČETNIK!!!!!!!! I samim time govno od čovjeka.
Vidi cijeli citat
Istu stvar ja govorim. Činjenica da igra fantastično ne pobija jasan dojam o kretenu kao čovjeku.
I htio bih se osvrnut na usporedbe s drugim javnim ličnostima (inače,
ovo o J. Cousteau-u nisam imao pojma, fascinantno). Usporedbe ne stoje
jer primjeri o ta dva Francuza isključivo navode probleme njihovog
privatnog života i ničeg drugog. Tu bih povukao jedino paralele s
Kukočem u pogledu onoga što pričaju za njega da je tvrdica, mrgud, nje
čovjek od naroda i slične stvari.
Ono što se njemu zamjera, to ti treba bit jasno, je što nije dovoljno
dao sebe reprezentaciji za vrijeme igračke karijere, te što pod stare
dane (kad je praktički bio već u penziji, a nije formalno samo da bude
na rosteru nekog tima, samim time i na payrollu) nije djelovao van
terena na ovaj ili onaj način, sve u službi pomoći hrvatskoj košarci,
kojoj je ta pomoć s obzirom na stanje u kojoj se nalazi bila prijeko
potrebna. Da se razumijemo, od igrača njegove veličine se to očekuje.