Eto, završila još jedna sezona za moj Zadar. Samo ovaj put je sve bilo malčice drugačije. Ipak je Zadar osvojio dva sjajna trofeja i ovi igrači su bezuvjetno zaslužili svaku pohvalu, bez obzira na polufinalni poraz.

Što se tiče ove večerašnje utakmice... Kao prvo u sudačke odluke neću ulaziti niti ih posebno komentirati. Suđenje nije bilo kvalitetno, ali tu se više ništa ne može promijeniti.

Moram priznati da je jedan trenutak na utakmici imao za mene posebno gorak, ali i nemilo sladak okus. Trenutak kada je Pope zbog pete (nepostojeće) osobne morao napustiti teren. Ne sjećam sa kada je u hrvatskim dvoranama neka domaća publika tako vidljivo i osjetno odahnula kada je jedan jedini igrač napustio teren.

Pope je još jednom pokazao da je najbolji, kada je najpotrebnije. Daj mu samo milimetar slobodnog prostora na trici i gotov si. Čudo od igrača.

Nadam se da će Zadar u sljedećoj sezoni zadržati većinu bitnijih igrača (Pope, Šamanić, Meeks, Perinčić, Longin, Tvrdić), te dovesti konačno jednu kvalitetnu peticu (Kovačić). E ljudi moji, to će biti košarka. I ne zaboravimo fenomenalnog Danijela Jusupa, budućeg izbornika hrvatske košarkaške reprezentacije.

Što je tu je i već sada ne mogu iščekati novu sezonu.