Pristupio: 16.06.2003.
Poruka: 18.025
Vidim, skupili se dokoni ljudi (i ja medju njima) i redom projektuju svakojake scenarije... Zanimljivo, nema sta. Pogotovo se divim onim forumasima koji sa nevidjenom sigurnoscu tvrde da ce bas njihov voljeni tim igrati u finalu i osvojiti zlato. Sa kakvom samo lakocom kod njih "zeljeno" postaje "cinjenicno" stanje - divim im se!
Gust mi je citati ove futuristicke vizije. Cak se nekako dam ufurati u njih i onda pokusavam da zamislim kako bi to izgledalo u praksi! Tako m je posebno zaintrigirao - inspirisao - scenarij u kojem CRO igra i pobedjuje u finalu SLO, u sred bi-dzija (lol)! Neko je ovde napisao kako bi to prouzrokovalo iznenadnu epidemiju beznadja i depresije medju prisutnim gledaocima koji bi svi redom napustili Arenu pre izvodjenja "Lijepe nase", dok se ekipa SCG, inace osvajac bronze prema istom scenariju, uopste ne pojavljuje na dodeli medalja (Hmmm... deja vu?!).
OK. Prihvatam ovo kao jednu mogucnost. Ali, zasto ne bi bio moguc i ovakav nastavak? Recimo, u izuzetno napetoj i kvalitetnoj finalnoj utakmici, CRO pobedjuje SLO sa 1 kosem razlike (Giricek pogadja tricu dve desetinke pre sirene!). E, sad, prisetimo se da u Areni ne(ce) sede(ti) Delije i Grobari - sto zbog "bojkota" repke, sto zbog skupih ulaznica, ili, najverovatnije, sto ih (bre!) zabole taki za "Euro Basket"! Dakle, umesto hool tipova koji su nabrijani za sorku, prozivanja i vredjanja, u "Areni" je uglavnom normalan svet koji zna da uziva u vrhunskoj igri i ume da ceni /pozdravi poteze pravih majstora, bez obzira na boju dresa i priheftani nacionalni grb (dobro, bice tu jos dosta kojekakvih pozera i manekena, cisto da budu "vidjeni"). I tada se desava nesto neverovatno za balkanske prilike: Publika - svih 20.000 dusa - ostaje u "Areni" i burnim aplauzom pozdravlja nove evropske sampione - ekipu Hrvatske! Hrvati - igraci, rukovodstvo, novinari... su prosto zateceni i nacisto zbunjeni... ali, brzo kapiraju da je sve OK i, visoko uzdignutih ruku, otpozdravljaju beogradskoj publici!!! Potom, ceremonija dodeljivanja medalja... Spiker: "Trece mesto i bronzana medalja: Srbija i Crna gora!" Ovacije...aplauz...skandiranjeL"Majstori, majstori!"... "Drugo mesto i srebrna medalja: Slovenija!" Opet aplauz od srca... sa krova arene padaju Fructalovi sokovi, zakaceni o male padobrane... Najzad: "Prvo mesto, zlatna medalja i novi evropski sampion: HRVATSKA! Croatia!!!" "Arena" - ko jedan - gromoglasno pljesce, uz ovacije nalik onima koje su beogradski ljubitelji kosarke nedavno uputili Dinu i Kukiju, na Saletovoj oprostajnoj utakmici. Sa krova opet padaju mali padobrani - na stotine - s tim sto je ovoga puta uz svaki prikacena po jedna mala sah-garnitura (crveno-bela!)!!!Svi su na nogama, a sa supermodernog P.A. sistema se cuju prvi zvuci "Lijepe nase". Svi stoje (bilo bi malo 2 much jos i da pevaju!!!) i dostojanstveno ispracaju poslednje akorde...
Jos jedan aplauz... ovoga puta i igraci sve tri ekipe pljescu i to publici, u znak zahvalnosti, u znak lepog, normalnog, elementarnog ljudskog "respecta".
Sutradan, u "Politici" reportaza sa finalne utakmice pocinje sledecim recima:
"Iako nam je zao sto na najvisem postolju ovoga puta nisu stajali reprezentativci Srbije i Crne gore, svi smo jednodusni u oceni da je ovoga puta najveci pobednik i dobitnik - grad Beograd. Beogradjani su recima i delom dokazali da je ovo opet onaj divni Beograd, grad koji prima i voli sve, bez obzira na veru, rasu ili naciju. Pokazali su da su konacno prerasli infantilne bolesti nacionalizma i sovinizma zbog kojih su u proslosti imali samo stete. Aplauzi koje su Beogradjani sinoc uputili Slovencima i, posebno, Hrvatima, su se culi nadaleko. Na to smo danas svi ponosni... Jer, nakon ovakvog jednog cina povratak na staro nije vise moguc. .."
Eto, mastam i ja malo...
Potencijal za velika djela
Pristupio: 20.09.2004.
Poruka: 1.288