kako smijeniti radica? Ima koji pravnik? Jel valjaju kaj peticije?

Radići su HR sudba.

evo malo da se ponovi zbog cega su ljudi na kosarka hr banirani i jedno vrijeme i zatvorili forum

Radić se 1993. doselio u Zagreb, gdje je otvorio kafić na Branimirovoj tržnici,

i tada je počeo razmišljati o preuzimanju Košarkaškog savez. Odlučio je to

napraviti preuzimanjem vlasti u tek organiziranoj košarkaškoj sudačkoj udruzi.

Plan je bio vrlo lukav a sastojao se od toga da se okruži sucima koje je mogao

kontrolirati predstavljajući se kao zaštitnik svih sudaca koji su se osjećali

ugroženi zbog svoje nacionalne pripadnosti. Tada su jedni počeli prosperirati a

drugi su, poput sudaca Zorana Grbca, Stjepna Krajnovića i Davora Nakića, naglo

gubili utjecaj i bivali eliminirani. Paralelno Radić jača svoj utjecaj u

županijskim organizacijama Košarkaškog saveza koje su bitne jer daju delegate za

skupštinu HKS-a i odlučuju o svemu. Radić je od 1993. do 1996. godine uspostavio

kontrolu nad većinom županijskih organizacija te je 1996. godine odlučio

preuzeti vlast nad Savezom srušivši Mirka Novosela, a za predsjednika Saveza

postavio je bankara Antona Kovačeva. Od tada Radić mijenja i postavlja sve

predsjednike Saveza te su se izredali Franjo Lulić, Damir Skansi, Marijan

Hanžeković i Ivan Šuker.

Radić je 2004. i sam postao predsjednik Saveza.

Mogao je da je htio to postati i ranije , ali i sam Radić je bio svjestan da je

obični konobar sa završenom ugostiteljskom školom, neobrazovan i stoga nesiguran

u sebe pa je učio uz druge predsjednike. Njegov nastup je i sada slabašan, no u

usporedbi s onim prije nekoliko godina, ipak je napredovao. Paralelno

kontrolirajući sudačke organizacije i Županijske saveze HKS-a, Radića nikada

nije napustila želja za menadžerstvom te je 1992. godine pomogao talijanskoj

tvrtki Panzeri, proizvođaču sportske odjeće, da se promovira u hrvatskoj

košarkaškoj ligi tako što su košarkaški suci nosili njihovu odjeću. Zastupnik

tvrtke Panzeri bila je agencija Bastion košarkaškog menadžera Hrvoja Ciketića.

Tada počinje suradnja hrvatskih sudaca i Ciketićeve agencije koja nije dokaziva,

ali je javna tajna. Naime, suci su tijekom ili nakon utakmica vabili mlade

igrače da potpišu za menadžersku agenciju Bastion, a zauzvrat su dobivali

sudačku podršku na terenu. O tome su jedini javno progovorili bivši košarkaški

sudac Ilija Matijević u jednom novinskom intervjuu 1999. godine te bivši

reprezentativac Veljko Mršić. Mršić je u novinskom intervjuu rekao kako mu je

upravo Danko Radić 1993. godine nudio da potpiše za jednu agenciju što je Mršić

odbio. Zbog tih izjava Radić je nedavno tužio Mršića i taj je sudski proces u

tijeku. Ljubav između sudaca i agencije Bastion trajala do 1997. godine kada je

“suradnja” prekinuta pa se Radić, zajedno s prijateljem iz Šibenika i sucem

Goranom Urukalom dosjetio jadu. Njih su dvojica preuzeli klub Varoš u Šibeniku

iza kojeg nisu formalno stajali, ali su ga financirali. Cilj je bio privući

mlade koji bi se kasnije mogli prodati. Tako je, primjerice, 1997. godine iz

Karlovca u Varoš doveden Brane Josipović, tada najbolji hrvatski kadet, koji je

kasnije prodan u Sloveniju, a zatim u Mađarsku. Josipović je bio igrač agencije

Bastion. Radić je menadžerske ambicije želio ostvariti i surađujući s agencijom

XL čiji su vlasnici Robert Jablan i Danko Drakulić. Prije dvije godine dosta se

pisalo da su igrači ucijenjeni prelaskom u agenciju XL da bi zauzvrat igrali za

reprezentaciju, ali to nikada nije dokazano osim u slučaju Krešimira Lončara

čiji je otac rekao da mu je igranje za reprezentaciju bilo uvjetovano potpisom

za agenciju X .RadićuKako je nakon uspostavljanja Radićeve vlasti u Savezu došlo

do pada kvalitete hrvatske košarke, Radiću je bila dobrodošla ideja o formiranju

regionalne košarkaške lige koja je u svojoj prvoj sezoni 2001/02. nazvana

Goodyear liga. U finalu su igrali Olimpija i Krka, a upravo je Krka u polufinalu

pobijedila Cibonu koja se žalila na grozno suđenje gdje je jedan od sudaca bio

Dubravko Muhvić, kum Danka Radića. Trener Krke bio je Neven Spahija, Šibenčanin

i prijatelj Danka Radića s kojim je navodno u rodbinskoj vezi jer Radićeva

sestra nakon udaje nosi prezime Spahija te ga je Radić doveo u Cibonu. Usred te

sezone Cibona je prekinula suradnju sa Spahijom koji prelazi u Krku. Iznenada,

Krka prosperira, pod Spahijom doživljava samo jedan poraz u Goodyear ligi i to u

nebitnoj utakmici posljednjeg kola regularnog dijela te dolazi, preko Cibone,

čak do finalne utakmice u Final Four.

Radić je time poručio Ciboni kako se

nisu smjeli odreći njegovog prijatelja Spahije te ih je kaznio skandaloznim

suđenjem u polufinalnoj utakmici. Uvijek sklon HDZ-u, Radić nikada nije bio član

ni jedne stranke, pa ni HDZ-a. Međutim, u podjeli na struje između Pašalića i

Sanadera, 2003. godine odabrao je Pašalića i to mu je bila velika greška. Stoga

je Radićeva najvažnija politička misija bila dodvoravanje HDZ-u kako ne bi

izgubio moć u Košarkaškom savezu. Tada se sjetio kako bi to bilo najbolje

napraviti preko ženske košarke. Uspostavio je kontakte s Darkom Milinovićem,

potpredsjednikom Hrvatskog sabora, članom predsjedništva HDZ-a i predsjednika

HDZ-a Ličko-senjske županije kojem bi dobro došao sportski uspjeh. Gospić i

županija nisu imali sportskih uspjeha osim ulaganja u ženski košarkaški klub

Gospić. Radić je odmah ponudio pomoć i uvjerio svog prijatelja Gorana Urukala da

mu supruga, košarkašica Vanda Baranović-Urukalo i najbolja košarkašica Šibenika,

prijeđe u Gospić što je ona i napravila. U prvoj sezoni, nakon susreta Radića i

Milinovića 2004. godine, Gospić odmah postaje prvak Hrvatske i prvak regionalne

ženske Trocal lige. Bio je to početak povratka Radića u okrilje HDZ-a, ali je

time stvorio i novog neprijatelja, Josipa Stojanovića Jollyja, vlasnika

konkurentskog ženskog šibenskog kluba Šibenka Jolly JBS. Kada je Radić shvatio

da mu je Stojanović opasan protivnik, odlučio se na primirje a pomirba sa

Stojanovićem donijela mu je nove poslovne uspjehe. Naime, Radić nikada nije

napustio trgovačke vode te je preko svoje tvrtke Mihovil zastupao talijansku

prehrambenu tvrtku Granoro, najpoznatiju po svojim tjesteninama. Službeno tvrtku

vodi njegov posinak Alen Belamarić, i ta je tvrtka do prije godinu i pol dana

bila registrirana na adresi Andrije Žaje 10, što je adresa Radićevog stana, da

bi se kasnije adresa promijenila. Kako je Stojanovićeva tvrtka Jolly dio

trgovačkog lanca CBA Radiću je bilo u interesu da se pomiri s njim kako bi se

tjestenine Granoro, ali i drugi proizvodi koje je uvozio, prodavale u CBA

dućanima, do čega je i došlo. Nije to jedini način poslovanja tvrtke Mihovil,

poznato je da su košarkaški suci na svojim putovanjima funkcionirali i kao

trgovački putnici koji nude daljnju prodaju Granoro proizvoda. Međutim,

najskandalozniji način prodaje prehrambenih proizvoda bila je kompenzacija s

hotelima u kojima je bila smještena hrvatska reprezentacija.

Temelj svoje

snage, kontrole nad sucima, Radić je pojačao postavivši suce u županijske

organizacije košarkaškog saveza i to većinom na mjesta tajnika, ali faktički s

ovlastima predsjednika. Tako je tajnik dubrovačke organizacije Dragan Medan,

splitske Damir Basarić, zadarske Milan Čanković, u riječkoj županiji Zoran

Pjevalica, sve sudac do suca iako Zakon o sportu zabranjuje da suci sudjeluju u

radu Saveza tri godine nakon prestanka suđenja. Postoje i druge metode poput

razmjene glasova za izbornička mjesta pa je tako Goran Caktaš iz Sinja i trener

lokalnog kluba Alkar postao izbornik reprezentacije do 20 godina, a u zamjenu će

Radić dobiti podršku iz splitskog zaleđa. U Dubrovniku Radić ima podršku jer je

prije četiri mjeseca za izbornika reprezentacije do 18 godina izabran Darko

Kunce, trener lokalnog kluba Dubrovnik, koji je prije toga bio trener

reprezentacije do 16 godina i koja nije imala uspjeha na Europskom prvenstvu

2005. godine. Klinci su narasli, ali će ih voditi isti, neuspješni, izbornik. Uz

tako dobru organizaciju i slabu oporbu, Radić s lakoćom vodi Košarkaški

savez.

Jedina oporba pojavila se u Zagrebu gdje je smijenjen Marijan

Hanžeković, dotadašnji predsjednik Zagrebačkog saveza, i postavljena Ljiljana

Kuhta-Jeličić, zamjenica gradonačelnika Bandića. Bio je to šok za Radića, ali

organizacije te smjene prihvatili su se poduzetnik Emil Tedeschi, vlasnik KK

Cedevita i grupa košarkaša nazvana G92. Tedeschi ima velike ambicije s klubom, u

kratkom roku ga je ustrojio na profesionalan način i ulaže velik novac kako bi

klub ušao u regionalnu ligu. Kao što je poznato, u tu ligu ulaze Cibona, Zadar i

Zagreb kao tri najjače momčadi, dok je za četvrto mjesto velika borba i sada ga

je dobio Split. Tedeschi je želio da to bude njegova Cedevita, ali njegov klub

izgubio je nekoliko utakmica hrvatske lige zbog pogrešaka sudaca. Shvaćajući

otkud puše vjetar, odnosno da suci na čelu s Radićem određuju četvrtu hrvatsku

momčad u regionalnoj ligi prema vezama i poznanstvima, Tedeschi je odlučio

maknuti Radićeve ljude iz Zagrebačke županije u čemu je i uspio na posljednjoj

skupštini. Međutim, to nije dovoljno da se makne Radića s mjesta predsjednika

Saveza. Radić ima čvrsto uporište i u Hrvatskom olimpijskom odboru jer je

zajedno sa Zoranom Gopcem lobirao na posljednjim izborima za Zlatka Matešu koji

je tijesno pobijedio, a takve se usluge ne zaboravljaju. S obzirom da nije

ugrožen, Radić ima nove planove. Jedan od većih je dobivanje vojarne Minersko u

Šibeniku uz tisuće hektara zemlje koje ga okružuje na koncesiju od Ministarstva

obrane. Cilj je preseliti postojeću košarkašku akademiju iz Poreča u Šibenik,

dodatno izgraditi hotele i dvorane i kontrolirati financijski izdašnu

instituciju jer klinci koji žele trenirati u Akademiji plaćaju svoje

sudjelovanje. Radić je u akciju dobivanja vojarne i zemljišta krenuo još 2001.

godine, ali ga je tada odbio Krunoslav Mazalin, Šibenčanin koji je bio pomoćnik

ministra, da bi ga odbila i sadašnja vlast. Dok ne riješi taj problem Radić

ulaže svoj novac u nekretnine. Prvi novac uložio je 2003. u gradnju zgrade s 18

apartmana u Rogoznici koju je prodao. Trenutno na istoj lokaciji gradi još

jednu, a u planu mu je izgradnja takve zgrade i na Ugljanu. U tim poslovima

udružio se sa sportskim direktorom košarkaškog kluba Široki Prima pivo Josipom

Kožulom, a taj klub natječe se u regionalnoj košarkaškoj ligi.

 

Prljavi posao Danka Radića: Šef HKS-a reketari klubove i suce kako bi spasio

svoj časopis



Šef Hrvatskog košarkaškog saveza prvoligaškim je klubovima

povećao obveznu kotizaciju, a zauzvrat svaki klub dobiva određenu količinu

magazina "Hrvatska košarka", dok prvoligaški suci imaju obvezu prodati određenu

količinu godišnjih pretplata na magazin, što je uvjet da i dalje mogu suditi na

utakmicama.Hrvatski košarkaški savez (HKS) na čelu s predsjednikom Dankom

Radićem na sve moguće načine pokušava prodavati svoj mjesečni časopis "Hrvatska

košarka". Nakon što prodaja na kioscima nije krenula niti približno

očekivanjima, Radić i njegova desna ruka u HKS-u Srđan Dožai navodno su došli na

briljantnu ideju - odlučili su iskoristiti svu moguću infrastrukturu Saveza,

trenere, suce i klubove kako bi sistemom takozvane "poluprisilne pretplate"

prodali što više primjeraka magazina "Hrvatska košarka".



Tako smo iz

neimenovanog izvora saznali da je prvoligaškim klubovima povećana obvezna

kotizacija, a zauzvrat svaki klub dobiva određenu količinu magazina "Hrvatska

košarka", navodno 20 primjeraka. Taj prijedlog i službeno su podržali svi

klubovi na sastanku Udruge prvoligaških klubova.



Uz to, prvoligaški suci

imaju obvezu prijateljima, rodbini ili poznanicima prodati određenu količinu

godišnjih pretplata na magazin po cijeni od 240 kuna, 12 brojeva po 20 kuna. To

je navodno uvjet kako bi i dalje mogli suditi na utakmicama. Kako je suđenje

više nego dobro plaćen honorarni posao (800 kuna neto po utakmici u prvom dijelu

sezone, odnosno 1100 kuna u Ligi za prvaka), neki suci čak su i sami odlučili

financirati službeni magazin HKS-a.



Na kraju priče, sve su strane

zadovoljne. Predsjednik HKS-a Danko Radić, kojem je vrlo stalo da časopis

opstane u ovim teškim vremenima, suci koji u miru mogu raditi svoj dobro plaćeni

honorarni posao, a zadovoljni su i klubovi jer se o njima piše samo u

superlativima.





pismo koje kruži internetom :





Pozdrav

društvo!



Imam jednu obavijest za vas. Naime, vjerojatno znate da nas

košarkaški savez financira tiskanje magazina Hrvatska košarka, a kako im prodaja

ne ide baš kako su zamislili, angažirali su prvoligaške suce da traže kupce.

Jučer me zvao prvoligaški sudac (podaci poznati uredništvu) koji mora pod hitno

pronaći jos tri nova pretplatnika i pitao me da mu pomognem. Uglavnom, toliko mu

je hitno da će svima koji se jave platiti 50% godišnje pretplate koja iznosi 240

kn. To znači da ako ste zainteresirani možete se pretplatiti za 120 kn u što je

uračunata i poštarina. Za one koji ga nisu vidjeli, časopis je stvarno

kvalitetan, meni osobno draži od Super košarke jer je naglasak stavljen puno

više na hrvatsku i europsku košarku, a manje na NBA

"Postavljanje Josipa Vrankovića za izbornika muške A nacionalne vrste

posljednji je primjer iz kojeg je bilo vidljivo kako Danko Radić na legalan i

demokratski način provodi svoje, despotske odluke. Predsjednik HKS-a na takav

način hrvatsku košarku vodi već gotovo 15 godina.Radićeva vlast u hrvatskoj

košarci je neupitna. On nema opoziciju, jer je u cijeli projekt vođenja Saveza

ušao sustavno. Stvorio je neuništive temelje svoje vlasti instalirajući ljude iz

sudačke organizacije u županijske saveze, a oni čine glasačku mašineriju na

Saboru HKS-a.Radić u hrvatskoj košarci može napraviti ili značajno utjecati na

apsolutno sve odluke. Na bilo koju poziciju u Savezu može postaviti svoje

kandidate, jer je u svim tijelima osigurao natpolovičnu većinu, može progurati

bilo kakav zakon ili odredbu. Primjerice, današnjim A-2 ligašima nametnuto je da

u momčadi i na parketu imaju najmanje jednog juniora (1992. god. i mlađeg). Ako

taj ispadne s pet osobnih pogrešaka, mora ga zamijeniti junior. Ako ga nema,

momčad nastavlja utakmicu s četiri igrača! Uoči sezone klubovi su pripremali

pobunu, prijetili da neće početi natjecanje. Danas šute i igraju.



Takvih

je primjera nebrojeno. Svi se potezi opravdavaju otrcanom devizom “za boljitak

hrvatske košarke”. Ako eksperiment uspije, Radić je uvijek spreman primiti

čestitke za sjajno odrađen posao, ako propadne - nikom ništa. Ionako o tome nije

odlučivao Radić, već legalno izabrani članovi Sabora, Upravnog odbora, Stručnog

savjeta... da sada ne nabrajam te klaunove u struč. savjetu , i sami ih znate "

edit: Flash je bil koju minutu brži,taman dok sam tražil tekst da kopiram ovdje,Flash postavi.. rekli bi intelektualci - sinkronicitet

A ono, jednom će i on otić. A tko će onda nakon njega, pitanje je? Ima li uopće netko kompetentan za to

Der Untergang