Nisam mogao zaspati dok nisam složio pismo savezu i medijima. Prije objave molim za eventualne sugestije. Molim gospodu iz crošarke i balkan basketa da ne objavljuju ništa, dok se sve ne usaglasi, jer moguće su neke promjene.
Sve koji podržavaju ovo pismo molim da mi se jave kako sam naveo ranije da ih uvrstim na listu potpisnika.
Uglavnom pismo ide ovako:
Poštovana gospodo u vodstvu Hrvatskog Košarkaškog Saveza,
Ponukan nedavnim događajem oko sponzorstva i ne igranja Dragana Bendera na U-19 svjetskom prvenstvu moram izraziti ogorčenost i zaprepaštenost količinom nesposobnosti. Ovo je kap koja je prelila čašu, a čaša je jako velika.
Sklopiti takav ugovor sa sponzorom mogu samo nesposobni ili korumpirani. Osobno smatram ono drugo, ali prihvatit ću i prvo. Da li je propust ili korupcija nije bitno, netko za to mora odgovarati i snositi posljedice. Slična situacija je bila prije par godina s Dariom Šarićem, doduše s nešto sretnijim krajnjim ishodom. Kada već niste dovoljno sposobni razmišljati unaprijed, bar ste mogli učiti na vlastitim pogreškama i ne ponavljati ih. Nakon prvog slučaja kako je i uobičajeno u savezu nitko nije odgovarao za propust. Lijepo Vas molim da se izjasnite tko, kako i zašto je napravio ovaj propust i da po prvi puta netko bude odgovoran i snosi posljedice.
Jedna od stvari koja je učinila da se čaša prelije je nebriga o domaćim ligama i klubovima koji bi trebali proizvoditi igrače na korist reprezentacija i na zadovoljstvo navijača. Postavkom današnje A1 lige tj. iznimno visokom kotizacijom klubove se vodi u još veće financijske probleme, što zorno pokazuje stanje u većini klubova. Doduše za takvo stanje klubova su krive prvenstveno nesposobne i korumpirane uprave klubova, ali i savez koji je kako bi prikrio svoje neprimjerene radnje žmirio na jedno, po potrebi i na oba oka. Od današnjih liga imaju koristi samo suci i mali broj ljudi u savezu dok nam se klubovi polako gase pod teretom sve većih troškova i dugova. Savez umjesto da pomogne klubovima snižavanjem kotizacije, on ih na ovakav način gura još dublje.
Na veliku žalost svih ljubitelja košarke, danas imamo jedan zdravi klub u Hrvatskoj, dok se za velikane ne samo hrvatske nego i europske košarke Split, Zadar Cibonu ne zna da li će dočekati jesen i početak nove sezone. Ništa bolje nije ni u „malim“ klubovima, vidjeli smo da se Osječki klub ugasio, Slavonski Brod nije uspio završiti prošlu sezonu, također se ugasio itd. itd…
Kada su ljudi u savezu toliko sposobni u pronalaženju sponzora neka pronađu sponzore za A1 ili A2 ligu. Vjerujem da bi klubovi i igrači bili sretni kao mala djeca kada bi morali nositi sponzorsku opremu. Kakvo je stanje u klubovima kupnja jednog kompleta dresova je iznimno veliki trošak, jer se mora platiti kotizacija savezu koja u pravilu iznosi više nego klub ima prihoda.
Slijedeća stvar koja mi smeta kao navijaču je nemogućnost kupnje dresova i ostale opreme reprezentacije. Zar je toliko zahtjevno dogovoriti sa sponzorom prodaju dresova. Lakše je kupiti dres košarkaške reprezentacije Maldiva nego Hrvatske. Ovo pitanje je od strane navijača puno puta postavljeno i nikada se nitko iz saveza nije oglasio. Pretpostavljam da razmišljanja u savezu idu otprilike ovako: A zašto bi se oglasili, pa kakve koristi od navijača, to su ionako samo huligani koji bi pravili probleme. Gospodo draga ako niste znali nema vrhunskog sporta bez navijača. Smisao sporta jesu navijači i popularizacija istog kako bi se privukao što veći broj djece među kojima bi se našli novi Kreše, Draženi.
Savez se ujedno poziva na demokratičnost izbora vodstva. Kakva je to demokracija kada ljudi koji su postavljeni (uhljebljeni) u savez od strane predsjednika i kompanije biraju vodstvo na „demokratskim izborima“ koji u pravilu imaju jednog kandidata. Razinu demokracije oslikava predsjednik koji je na dužnosti već puno godina (ne znam točan broj, ali znam da od njegovog dolaska do danas reprezentacija nije osvojila ništa) i glavni tajnik koji je na dužnosti više od 20 godina.
Nadalje, kada je savez učinio nešto na popularizaciji košarke. Košarke u medijima ima na kapaljku, pogotovo na televiziji. Pretpostavljam i zašto. Jer ekipa iz saveza nema nikakve osobne koristi. Kada je savez organizirao kampove za djecu kako bi im približio košarku, upoznao ih s reprezentativcima? Ne pamtim niti jedan. Ako je i bio za njega se ne zna, jer je bio samo za odabranu djecu. Savez umjesto da ima prave stručnjake u radu s mladima i kvalitetnim radom proizvede toliko potrebnog razigravača radije kupuje polovne strance, a rad s mladima prepušta osobama od povjerenja umjesto stručnjacima.
Gospodo ako imate imalo morala i poštenja vrijeme je da se maknete, možda nam u košarci bude bolje. Bili ste dovoljno na vlasti i pokazali ste svoju sposobnost.
Ovim pismom pozivam i sve bivše košarkaše i košarkaške djelatnike koji vole ovaj sport da se konačno trgnu i uključe u spašavanje košarke. Dosta je bilo gledanja sa strane i slijeganja ramenima, vrijeme je promjene, podršku navijača ćete imati sigurno. Nećete valjda dopustiti, ako i dođe do smjene vodstva, da savez preuzme Ivan Šuker (čitaj Karamarko) i HDZ (čitaj Kradeze). Pogledajte samo KK Zagreb u kakvom je stanju, a dotični je bio mecena kluba.
Ovim pismom molim i sve medije kojima će pismo biti upućeno da postavljaju pitanja savezu i inzistiraju na odgovorima jer i vi nosite dio odgovornosti. O svim propustima treba pisati i tražiti odgovore na pitanja tko, kako i zašto je odgovoran. Nije dovoljno napisati tri reda i ne inzistirati na odgovorima jer na takav način pogodujete gospodi iz saveza jer nema pritiska pa mogu raditi što žele i kako žele.
Gospodo iz saveza uz svo dužno poštovanje vrijeme je da odete.
Uvijek vjerni navijač
Miroslav Nađ