Copy-paste sa sa-x foruma, a oni sa
http://denzaguy.blogspot.com/:
Ono što jeste aktuelno je košarkaška
reprezentacija, ili ono što je ostalo od nje. Kao što svi znamo, nakon
pet uzastopnih plasmana na Eurobasket od 1997 do 2005, propustili smo
dva uzastopna takmičenja, i sve su prilike da ćemo i Eurobasket 2009
gledati bez naše reprezentacije.
U čemu je razlika između
reprezentacije koja je igrala u periodu 1997 - 2005 i reprezentacije
koja nas predstavlja zadnje četiri godine? Odgovor je 'ne mnogo toga'.
U prvom periodu nosioci igre su bili Marković ('97-'01), Firić
('93-'01), Mršić ('01-'05), Mujezinović ('97-'03), Hukić ('99-'05),
Ovčina ('97-'05) i nezaboravni Lerić koji je igrao na svih pet
prvenstava iako nikad nije pokazao niti jednu vještinu koja se može
asocirati sa košarkom.
U novoj generaciji igraju mlade nade kao
što su Gordić, Đedović, Teletović i Kikanović, i "veterani" Ikonić,
Opačak, Bajramović, Hukić, Jazvin i Varda.
Surova istina je da
ako izuzmemo Nenu, koji je usprkos osrednjoj klupskoj karijeri bio
jedan od najboljih evropskih reprezentativnih košarkaša, nema mnogo
razlike između dvije generacije. Koliko god mi kritikovali prvaka
Sirije, Sabit Hadžić nije mnogo bolji trener od njega. Gordić nije
ništa gori od Bećiragića, Terzića i Mirkovića. Đedović je vjerovatno
već na nivou Firića, a svi se nadamo da će još mnogo napredovati.
Teletović igra petorku u jednom od najboljih timova Evrope, a prednja
linija sigurno ne zaostaje u odnosu na Mujezinovića, Lerića i
Alihodžića.
Još jedan popularan izgovor je nedostatak novca. Svi
znamo da je košarkaški savez u velikim dugovima, međutim to nije nova
pojava, tako da je možemo zanemariti kad je u pitanju poređenje dvije
generacije. Jedna zanimljivost je količina kritika koja je upućena
prema nogometnom savezu, dok nigdje nisam vidio da se kritikuje
košarkaški savez, koji nije u stanju obezbjediti najosnovnije uslove za
razvoj košarke u državi.
Glavni razlog relativnog pada naše
reprezentacije nije u nedostatku talenta u našoj reprezentaciji, već u
razvoju košarke u zemljama u kojim je košarka sedmi nacionalni sport,
kao što su Velika Britanija i Portugal, te u zemljama Istočne Evrope
koje nikad nisu bile košarkaške sile.
Kada su izvučene grupe u
baražu prošle godine, mislio sam da ćemo zasigurno osvojiti prvo mjesto
ispred Portugala i Belgije, i onda izgubiti od jake Francuske. Međutim,
nakon svih otkaza nemam neko povjerenje da petorka Gordić - Đedović -
Opačak - Bajramović - Varda može biti prva čak i u ovoj našoj grupi.
Što
se tiče budućnosti, dovoljno je pogledati rezultate U20, U18 i U16
prvenstava. Podaci sa FibaEurope.com idu nazad do 2004, tako da možemo
vidjeti šta su naše mlade nade napravile u tom periodu.
2004.
godine je U16 reprezentacija u kojoj su igrali Gordić i Kikanović bila
druga od devet timova u grupi, iza Ukrajine koja je prvim mjestom
prešla u A diviziju. Slijedeće godine je sistem takmičenja bio malo
drugačiji, a reprezentacija predvođena Đedovićem je opet bila nadomak
prelaska u A diviziju. Međutim, poražena je u polufinalu od Portugala i
zauzela je četvrto mjesto nakon dodatnog poraza od Gruzije. 2006 smo u
prvoj grupi imali sve 3 pobjede, da bi u drugoj grupi izgubili od
Austrije, Poljske i Bugarske. Na kraju smo bili peti, a najbolji
(jedini?) igrač je bio Đedović. Naredne godine smo bili drugi u prvoj
grupi, a u drugoj izgubili od Engleske, Švedske i Crne Gore, te opet
izborili peto mjesto. Prošle godine smo bili domaćini takmičenja,
međutim Đedović je izgubio pravo nastupa što nas je ostavilo bez
najboljeg igrača. U prvoj grupnoj fazi smo bili drugi iza Crne Gore, da
bi porazima od Njemačke i Bjelorusije ostali samo na sedmom mjestu.
Idućeg mjeseca ćemo u Portugalu ponovno probati preći tu magičnu drugu
grupu. Gledajući ove rezultate možemo sa žaljenjem konstatovati da ako
postoji trend, onda je to nagore.
2005 je U18 reprezentacija
pobijedila sve 3 utakmice u prvoj grupi, da bi u drugoj grupi izgubila
od Ukrajine i Austrije, da bi onda napravili nepojmljivo i izgubili od
Islanda. Na kraju su završili na osmom mjestu. Naredne godine su se
naši oprostili od takmičenja u prvoj grupi porazima od Mađarske i
Rumunije, te su završili na devetom mjestu. U 2007. smo prošli prvu
grupu iza Ukrajine, ali smo se porazom od Crne Gore oprostili od
polufinala, i završili na sedmom mjestu. Prošle godine je uslijedila
totalna katastrofa. Porazi od Švedske i Švicarske (Bože dragi) su nas
izbacili iz prve grupe, dok su nas dodatni porazi srozali na 15.
mjesto. Imamo šansu da popravimo dojam kao domaćini ove godine, na
prvenstvu koje počinje sutra!
U20 reprezentacija nikada nije
nastupala na evropskim prvenstvima A i B divizije. Ne znam koji je
razlog ovome, ali pretpostavljam da nemamo para za U20 reprezentaciju.
Toliko o košarci u našoj državi.
.
