randy marsh je napisao/la:
lignjo, Kešelj može pogoditi trojku, to stoji. Ipak, to nije definicija šutera.
Ne znam koliko si obratio pažnju na njegove kretnje, dečko isključivo stoji u rasponu od 0 do 45 stepeni sa obe strane, i čeka da se napravi višak za povratni pas i otvoren šut njemu. I to je otprilike to, u pogledu njegove igre u napadu.
E sad, obzirom da je visok 205cm, obzirom da ima odraz kao prosječan NBA crnac, tragično je da ga nema u skoku u napadu, da ne igra miss match protiv nižih "trojki", da je apsolutno operisan od midrejndž šuta, da nema dribling niti može vezati dva tabanja lijevom rukom. Njegova igra je krajnje predvidljiva.
Na kraju krajeva, i taj šut, pitanje je koliko je konstantan. Ja npr. ovog ljeta u 4-5 utakmica koje sam gledao nisam vidio ništa posebno. U svakom slučaju ništa više od onoga što ubacuje npr. Rašić. Obojica su prilično šuplji šuteri u smislu da mogu samo da rade u serijama, ako im se otvori OK, ako ne - jebiga.
Dakle Kešelj je u igračkom smislu ostao košarkaš kakav je bio sa 20 godina. Nije se ni pomakao od tada. U Olyu radi kao specijalac na 10 minuta kada treba peglati odbrani i ubosti neki otvoren šut, ali to jedan bogat klub sebi može priuštiti jer ima 60 utakmica po sezoni, 15 igrača u rosteru i gomilu prostora za ispravke greški.
Reprezentacija takav luksuz sebi ne smije dopustiti.
Što se tiče Tepića, oprosti ali tu je u pitanju subjektivni dojam. Više mi odbrana ne igra toliku ulogu u ocjeni košarkaša kao nekada. Godine torture Vujoševićevim sistemom naveli su ovaj narod da za ozbiljne košarkaše smatra Paunića i Milosavljevića, momke koji ne mogu ništa smisleno u napadu uraditi, ali eto, brišu parket guzicom i peglaju pitbulovsku odbranu pa ih se mora trpiti. Žalosno je što je u ove 3 zadnje godine i Tepić postao takav igrač. Svaki ljubitelj košarke ima gorak ukus gledanja njegovih bacanja lopti u aut, onih sporih "bodiroganskih" ulaza (koje naravno samo Bodiroga može učiniti efikasnim zato što je Bog) koji se završavaju koracima, faulom u napadu, predatom loptom u ruke... Jednostavno, njegova produkcija je krajnje nedovoljna.
Duboko u sebi vjerujem da Srbija ima kapaciteta stvoriti igrače koji stvarno mogu igrati približno dobru odbranu kao Paunić i Stefan Marković, ali da im šutevi za 3 poena ne lome table. Ne tražim previše, zaista.
Pa u tome je stvar. Dok ne stvorimo, osudjeni smo na ovo sto imamo.