randy marsh je napisao/la:
At the press conference, Serbian NT coach Dušan Ivković wished his players best of luck at 2014 WC. I think that says it all.rekao bih da je ovo najava kraja Dudinog staža... Bio je ovo zanimljiv, i vrlo čudan put. Nakon što je Moka uzeo kombinaciju džidže i LSD-a i odveo DKD (dobrovoljno košarkaško društvo) na EP u Španiju na brukanje, Duda se prihvatio ozbiljnog posla. Dok su veliki igrali OI u Pekingu, mi smo skupili jednu grupu klinaca sa par stariji i krenuli u put u neizvjesnost.
Počelo je vrhunski. Na EP u Poljskoj blitzkrieg metodom došli smo do srebra. Bilo je tu par vrhunskih partija, par ludo pogođenih šuteva, i na kraju medalja. 2010. godina je bila samo nastavak. Ubjedljivo najatraktivnija igra ove generacije, većina igrača je baš te godine igrala svoju najbolju košarku u karijeri. Da ne bi sudijskog kriminala protiv domaćina Turske, igrači bi dobili zalsuženu nagradu u vidu borbe sa Durentovim dream teamom.
E sad, šta je krenulo naopako pa smo 2011. u Litvaniji doživjeli raspad, a potom 2012 brukanja od košarkaški egzotičnih zemalja kroz kvalifikacije što je dovelo do još jednog, neplaniranog podmlađivanja.
Srbija je volšebno ostala bez jezgra cijele jedne generacije. Tripković, Tepić, Kešelj. Svaki od ovih igrača je najavljivan kao veliki talent, medalje iz mlađih kategorija, dobijena šansa rano u klubovima, nagli uspon u reprezentaciji... i PAD. Veliki pad. Ovi igrači su pročitani, ostali su nedorečeni, jednodimenzionalni, i zauvjek odstranjeni iz vrhunske košarke.
- Tepić je trebao biti naša verzija Dijamantidisa, miran, staložen, suva košarkaška inteligencija, solidan šut, odlična odbrana, podjednako pokrivanje obe bekovske pozicije... Sada je igrač bez muda, spor, neodlučan, bez samopouzdanja, bez promjena ritma u tračnju. Kraj.
- Tripković je trebao biti naša verzija Macijauskasa, allenovski izbačaj, sjajno trčanje kroz blokove, idealan balans u šutu iz punog trka... Sada je sve to, ali možda na ABA nivou. Dva teške povrede su ga potpuno izbacile iz ritma, a nije radio na sebi po pitanju ulaza i igranja s kontaktom, tako da je danas prosječan igrač sa Evrokup referencom.
- Kešelj je trebao biti naš Batum, 207cm, bekovska brzina, zakucavanja preko igrača, sposobnost trpanja trojki u serijama. Nažalost, postao je potpuno predvidljiv, tehnički neobučen igrač, nesposoban vezati dva driblinga bez da mu neko ne izbije lotpu, i osuđen je na ulogu ćoškarenja i čekanja pasa da opali tricu.
Na sve ovo nadovezala se teška povreda Veličkovića, top 3 igrača ove generacije (a po meni mentalno možda i najbitnijeg) uz Krstića i Tea. Dakle, naša reprezentacija koja je u Poljskoj i Turskoj najavila velike stvari, ostala je iz raznih razloga bez 4 igrača koji su bili kostur tog tima. Kada njih četvoricu oduzmemo (za Veličkovića možda još nije kasno, nadam se da će nakon rehabilitacije u Bambergu izgurati još koju dobru sezonu, kao Nachbar) od jezgra koje je trebalo napasti velike stvari ostali su samo Krstić, Teo i Bjelica.
To je bio pretežak zadatak i za Dudu. Tripko, Tep i Kešelj su svakom utakmicom dokazivali svoje košarkaško samoubistvo, a ostatak je bio nesposoban da sam vuče. Savanović je bio solidna iskra, ne i dovoljna. Marković i Mačvan su ipak epizodisti, igrači koji ne vuku glavne stvari.
Ovaj EP je na kraju ispao dobro. Došli smo do SP-a, uz staro jezgro (Teo, Krstić, Bjelica) lansirana su dva igrača koja imaju osnovu da uđu u ozbiljno jezgro (Bogdanović, Nedović) i to je to. Dudi hvala, teško da je iko mogao bolje ovo odraditi, ali postoji jedan aspekt u kome ovo i nije loše.
Duda je izuzetno sujetan čovjek i egomanijak, nije pravio nikakve kompromise sa igračima, sa mnogima je u lošim odnosima, neki za rep. ne igraju isključivo zbog njega (Micov, Raduljica). Možda će dolazak novog trenera koji neće biti prva zvezda tima i koji će biti fleksibilniji napraviti neku zdraviju atmosferu u savezu.
Sve u svemu, ozbiljna osnova postoji.
1- Teodosić, Marković, Micić
2- Bogdanović, Nedović
3- Lučić, Micov
4- Veličković, Mačvan
5- Krstić, Raduljica, Kuzmić
uz to, postoji tu jedna grupa starijih iskusnih igrača koji mogu pomoći (Erceg, Savanović, Paunić, Raković), postoji grupa nešto limitiranijih igrača koji mogu dodatno napredovati i doći do svoje uloge (Milosavljević, Gagić, Kalinić, Jelovac...) i postoji grupa klinaca za koje ja lično mislim da imaju veliki potencijal i koji će u narednim godinama dobiti šanse (Dangubić, Jokić, Šalić, Milutinov, Zagorac, Peno, Jaramaz, Glišić...)
Sve u svemu, mislim da ima finog materijala za rad, nadam se da će savez izabrati dobrog čovjeka, i stručnog trenera.
Pretpostavljam da si greskom izostavio Bjelicu, ali po meni Savanovic MORA biti u prvih 12...on je suvo zlato....
Ja bih dodao i Keselja (kakav god da je on ZNA da pogodi trojku KAD TREBA....a to je ono sto nam je ubedljivo najvise falilo na ovom EP) i Marjanovica (kakav Gagic i Milosavljevic)