nema ništa tajanstveno niti drugačije...
NBA košarkaši imaju dozvolu da se od 2. avgusta (bar je tako bilo 2017, ne znam tačno za ostale godine, vjerovatno plus/minus par dana) priključe svojim reprezentacijama na treninzima, po poslednjem kolektivnom ugovoru.
Sve ostale se svodi na njihov lični stav ili želju, NBA franšize nemaju konkretnu moć da im to uskrate, mogu samo da im sugerišu "ispod stola".
Takođe, ne treba mistifikovati stvari, uprkos svemu, NBA igrači i dalje uglavnom dolaze u reprezentaciju, i imaju veliku želju za to, pa čak i onda kada im to njihove franšize otvoreno ne savjetuju (kao što su slučajevi Teodosića i Antetokounmpa koji su u poslendji čas povučeni sa priprema jer su im "izmišljene" povrede iako su oni htjeli da igraju).
I da zaključim sa konkretnom tačkom razmimoilaženja, ne, ne treba se niko moliti niti tretirati kao holivudska zvijezda da bi igrao za reprezentaciji, i ubjeđen sam da niko to ne radi. Nije to pitanje života i smrti da bi se neko tako odnosio prema igračima, isključivo stvar dobre volje. Jokićeve odluke treba prihvatiti kakve god da su, ali nema potrebe za nekom patetikom i samosažaljevanjem, mi nismo ovde sami, prosto, dovoljno je pogledati ostale reprezentacije i odnos njihovih igrača prema pozivima.
Ako ja vidim da Giannis, Schroder, Rubio, Batum, Porzingis, Osman, Valančiunas, Šarić, Belinelli, Dragić i ostali preskoče tri godine na bazi dobre volje, rado ću reći da je Jokićev slučaj mejnstrim i očekivan.
U suprotnom, to je svakako izuzetak
[uredio randy marsh - 13. studenog 2018. u 19:51]