PASULJ je napisao/la:
Za svaku reprezentaciju
treba da igraju oni koji imaju emocionalan odnos prema dresu,grbu i naciji.
Vidi cijeli citat
Ali ako je ovako postavljeno znači da prednost dobijaju
radnici pred umjetnicima. Bezličini ispred jakih osobnosti, time se gubi na privlačnosti i atraktivosti. (Ovo se ne odnosi na slučaj Maria Nakića). A što se M. Nakića tiče bilo bi logično da uvijek prvi izbor bude zemja odrastanja, pogotov kad je jedan roditelj roditelj domaći tamo. S te strane je najlogičnije što su braća Petrović HR tretirali kao svoju domovinu, tu su odrastali tu su išli u školu, tu su im prijatelji i nema smisla inzistirati na nečem drugačijem. Jednako kao i Ardian Ademi, ali on se nije s 18 odlučio za promjenu, već s 23-24 i to na preporuku bratića.
Problemi nastaju kad se djeca nekoliko puta do 18 godine preseljavaju, bilo kao djeca gastarbajtera, rastave roditelja i slične životne nevolje ali češče bivših izbjeglica. Kao Pjanić, a u ostalim sportovima ima još više.
Mogućnost izbora bi uvjek ostavio onima koji nisu u krugu od 30-tak potencijalnih reprezentaivaca emocionalne reprezentacije, pa kad mu zemlja useljenja da prostor a već je uzrelim godianam, takvima nije za zamjeriti (kao Josip Weber za Beligiju s 29 godina).