Situacija u srpskoj reprezentaciji me dosta podsjeća na situaciju u hrvatskoj rukometnoj ili nogometnoj reprezentaciji.
Imali ste Salu koji je donio tri srebra, ali to nije bilo dovoljno. Među navijačima je vladalo uvjerenje da bi s boljim trenerom osvojili barem jedno zlato uz dosta bolji otpor Amerima.
Sad kad je Sale otisao, sad se vidi koliko je bio uspješan. Naravno ima i on svojih minusa. Forsiranje Birčevića ako se ne varam naspram Jokića, itd, ali imao je rezultat.
Tako smo i mi pljuvali Červara jer su bronce, srebra i pokoje zlato bilo loše. Htjeli smo više zlata. Onda su dolazili drugi treneri koji su bili još lošiji.
Ili sad u nogometu. Ne valja nam srebro i prolazak grupe (uz poraz u produžetku, protiv vjerojatno budućeg osvajača), pa kad dođe netko novi, onda će se vidjeti kakve zapravo rezultate imamo.
Vječno nezahvalni Balkanci. Samo je zlato uspjeh, kao da drugi ne igraju i ne ulažu.