Ja se sve nekako tesim da polako stasava reprezentacija ciji ce igraci rado dolaziti na pripreme sa ciljem da igraju za Srbiju. Teodosic, Tepic and co. uzimaju zlato od pionirskih dana i oni sigurno u sebi vec imaju zapisan kod sta znaci igrati za svoju zemlju i osvajati prva mesta. Njima je vec usadjen taj pobednicki mentalitet koji je krasio Djordjevica, Danilovica i ostale. Rakocevic, Vujanic, Perovic i ostali, da ih ne pominjem sve, nisu imali to iskustvo i nekako mi nije neocekivano sto upravo oni odbijaju da dodju i da igraju za svoju zemlju.
Ne slazem se da je ovo sumrak srpske kosarke. Doslo je do pada, to je evidentno, ali sve je u zivotu, pa tako i u sportu ciklicno, red uspeha i neuspeha. Vazno je da imamo priliku da vidimo da mladih igraca ima, pozitivnih primera poput Tepica, koji bez dana odmora igra za klub, mladu selekciju, a potom i seniore. Ista stvar je i sa ostalima. Zato treba podrzati te mlade i pisati samo o njima, dati im na znacaju, pohvaliti taj njihov pristup, jer samo tako ce se i osecati da to sto se odricu leta i igraju za svoju zemlju, uprkos mnogim otkazima, nije uzaludno. Ovo je cak na izvestan nacin sito i reseto, videti ko zaista zeli da igra, a ko ne. I od onih koji zele i mogu praviti nove Bodiroge, Djordjevice, Danilovice...
Uostalom, bolje dati veliku sansu sada Teodosicu, Tepicu, Labovicu, Milicicu, Aleksandrovu i drugima da osete svu odgovornost igranja za prvi tim, pa i po cenu neuspeha, jer ce nam se to pozitivnim vratiti u godinama koje slede, i to sa kamatom nadam se...
[uredio Hitman - 20. srpnja 2007. u 13:36]