Pa valjda se pitanje (iako pomalo trolersko) odnosilo na isti uzrast.

Tko se sjeća Šarića u istim godinama u dresu Dubrave. Može se reći da je bio kompletniji, ali danas na žalost, šut za 3 jedino što Darija tamo može održati, nit ulaza, nit konkretnije leđne igre, fizički mi iz godine u godinu djeluje sve tromiji.

Uvijek se iz vlastite konstitucije mogu izvuči neke prednosti i to usavršavati. Zato sam siguran da kod Darija nismo vidjeli maksimum.

Dario je fizički puno ranije sazrio i to je njegovo proklestvo. Roko zbog svoje fizičke inferiornosti uviđa da mora poraditi puno stvari. Dario je imao ležerniju situaciju i zato sada mora puno nadoknaditi. Uz Roka je otac i ekipa a Na Darija je otac pogledao tek kada su se počele spominjati cifre. Grubo rečeno ali to govorim da bih obranio Darija.

Naime njegov stari je covjek koji je morao raditi neke druge poslove da bi obitelj prezivjela, nije se mogao baviti samo s Darijem.

Drugo, Darijo je otisao od doma, sto je velika stvar, za taj uzrast i da ne nabrajam.

Prka je tu, s obitelji, tata u sportu, iskljucivo, bavi se s njim, ima zalede, mali ima svu paznju svijeta, tako da uvjeti nisu isti, a tko ce biti bolji to ce vrijeme pokazati, a do tad uzivajmo u igri i jednog i drugog.

Znam to, slažem se i trebao si to navest. Važne su to okolnost, sve se vrti oko tih vražijih okolnosti ali to je život.

Upravo zato Darija treba apostrofirati.

Dobro si to rekao  ,, vrazije okolnosti ali to je zivot ,,

Uvijek se sjetim Z-Boa i njegove fizičke konstitucije, a čovjek je godinama bio na 20-10 prosjeku.

Roko ima adekvatan atleticizam za NBA PF, Šarić nema, jednostavno je pretrom i više je petica, nego četvorka.

Sa druge strane, skočnost i pravocrtnu brzinu Hezonje ipak nema, no zato je nešto agilniji (ima bolji "lateral quickness", dok je Hezonja poprilično loš u tome).

Sa tehničkog aspekta je mislim školovaniji i bolji ballhandler od Hezonje, no definitivno lošiji od Šarića.

Btw. o tehnici pričam iz aspekta Prkačinovih trenutnih godina i njegova uzrasta.

U odnosu na isti period i godine bolji je ballhandler od Hezonje što i nije teško,  jer je on bio u tom dijelu izuzetno loš. Šarić je pak definitivno tada imao force u tom dijelu. Kada danas gledamo Hezonja je upravo taj nedostatak pretvorio u svoju prednost što je sigurno rezultat više godina individualnog rada.Šarić je pak okrenuo se puno više nekim drugim elementima i nije baš igrač sa loptom u rukama. Tako da do kojih granica može pojedinac stići ovisi i od okolnosti i fizike i radne etike