prve 4 minute derbija sa splitom ko blake griffin iz primea. masu "framea" od tehnike,fizike i razumijevanja sebe i suparnika,al to će nadoći,možda i u ciboni. karakterno i energetski - on je famozni "taj". šarić nakon šarića

https://telesport.telegram.hr/analize/evolucija-roka-prkacina/

najbolja je usporedba s Dariom Šarićem. Mnogo je sličnosti u njihovim pričama: sinovi su poznatih bivših košarkaša, igraju na poziciji četvorke, osvojili su reprezentativno zlato na kadetskom europskom prvenstvu, a za razvoj u ključnim godinama odabrali su Cibonu. Ipak, vjerujem da ćemo se svi složiti da se oko Šarića u široj javnosti dizala puno veća pompa. Nije to zato što je Dario bio puno veći potencijal, iako je kod NBA analitičara kotirao nešto bolje nego Roko trenutno, što se još može promijeniti. Stvar je u tome da je Šarić bio prvi veliki hrvatski talent u dugo vremena, a napaćeni košarkaški puk vapio je za spasiteljem.

Potom smo do pojave Prkačina imali nisku nadarenih košarkaša koji su dobro prolazili na draftu, stoga se više ne trza lako na samu činjenicu da je naišao netko tko bi mogao postati zvijezda. No, to je pozitivna okolnost za Roka jer umanjuje psihološki pritisak.

Dakle, oprez kod očekivanja je velik, ali razloga za uzbuđenje itekako ima — Prkačin je statistički znatno konkretniji igrač nego što je bio Šarić kao 18-godišnjak. Dario je u svojoj prvoj sezoni u Ciboni dobivao mnogo prostora, ali napadački nije bio previše plodan (kroz 15 utakmica u ABA ligi za 23,5 minute bio je na 7,7 poena i 6,1 skokova). Dakako, treba istaknuti da je tadašnji Cibonin sastav bio dosta jači od aktualnog, stoga je Šariću bilo teže nametnuti se kao vođa. To se dogodilo tek u drugoj sezoni nakon što se zbog financijskih problema pod Tornjem dogodio egzodus nositelja.

Prkačin se, pak, odmah našao u jeftinom sastavu skromnih rezultatskih ambicija. Ono što se lani smatralo glavnom preprekom u njegovoj afirmaciji je vanjski šut; u ABA ligi je prosječno šutirao 1,4 tricu po utakmici uz poražavajućih 18,5 posto uspješnosti. Dogodio se neočekivano brzi napredak — ove sezone u regionalnom natjecanju po utakmici šutne tri trice uz preciznost od čak 40 posto. Daleko od toga da je najednom postao hladnokrvni šuter s odličnom mehanikom izbačaja — i dalje to izgleda ukočeno, pogotovo kada sam sebi izrađuje šut...


E ako bude postao i kvalitetna "stretch" opcija u mladim danima ko Šiši,bit će napast. Psiho pritisak vjerujem da on nema,u tom smislu najviše podsjeća na Dončića,pa zato i ima najbolji teen učinak osim njega u zadnjih dosta godina u europi na razini top10 nacionalnih/regionalnih liga.

Dobra analiza kolega, u svojim predvidanjima vidim Prku kao igraca koji bi moga ostvarit karijeru slicnu Saricevoj cak i bolju.Ogromna je atleta je i kad bi popravia sut napravia bi velike stvari, po meni za njegov razvoj ne bi bilo lose da ostane jos 2 sezone u Ciboni, a zatim ode u neki euroligaski klub

Moram priznati da se uopće ne slažem sa ovom analizom i usporedbom Šarića i Prkačina iz dotičnih novina...Oko Šarića se nije dizala pompa jer nam je dugo nedostajao talent, da pače nizale su se godine sa odličnim imenima i rezultatima unatoč našoj struci. Generacija 90/91 je taman te 2009 godine uzela broncu na sp u19, a tri naša igrača su ušla u petorku prvenstva (Delaš MVP, Prostran, Zubčić) , ostatak su činili Planinić, Radošević, Batur, Buva...Znači neka od imena koja su itekako kasnije stekla ime, no tada su bili veliki potencijali. Sam Delaš je kupljen za velike novce od Žalgirisa, Radošević je sa 19 već imao sjajne brojke u Cibonu, Zubo je neviđeni talent i samo ga je glava koštala što tada nitko baš nije znao, Prostran i Katić su kotirali među najboljim razigravačima svojih generacija 91 i 92 te su ih ozlijede drastično usporile iako tu nisu bile ni fizikalije za viši nivo. Generacija 89  je jedan Bogdanović...Iz ove perspektive je drugačije govoriti kada su im karijere bliže kraju i mnogi nisu ostvarili ono što se od njih očekivalo, no tada je pogled na mnoge bio drugačiji uz veća očekivanja. 

Šarić je tada bio najdominantniji igrač mlađih kategorija nakon Rubija koji je samostalno dominirao gdje god je došao. Protiv Litavaca je u finalu eura u16 imao triple-double( 30p, 11r,11a) s tim da smo ih razbili 30-ak razlike, vodio Zagreb do naslova juniorskog prvenstva Europe, na u18 sa tih 16 godina bio naš najbolji igrač, da bi samo 2 godine kasnije vodio tu u18 do europskog zlata u Litvi bez poraza. Međutim, ono što ga je posebno krasilo je bila njegova mogućnost da druge na terenu čini boljima, da uzme loptu nakon skoka i položi tu istu na drugom kraju, da podvali dodavanje iza leđa ili baci "no look pass". On je bio poezija za gledati, naš najatraktivniji igrač od Toni Kukoča.

Sa tih 18 i par mjeseci Šarić nije imao mjesta u tada euroligaškom Zagrebu, no za vrijeme Lige za prvaka dolazi do raspada istog. Šariću minutaža od onoga koji nije ništa igrao raste do najbolje igrača Zagreba. Imao je sigurno nekih 20 p i 10 r po tekmi i dva promašena bacanja Mavre su koštale Zagreb igranja aba lige iduće godine. Onda ide ona sapunica do prosinca 2012 kada se Šarića seljakalo od Širokog do Splita radi ugovora kojeg je imao za Zagrebom od nekih 800 000 eura. Na kraju dolazi u Cibonu tek u prosincu 2012 i tih par mjeseci se zaista mučio u aba ligi. Bilo je tu dosta primljenih blokada, promašenih šuteva, zicera i krivih dodavanja, no to je bio proces učenja...Nakon toga je opet izdominirao Ligu za prvaka, zatim u19 prvenstvo i onda bio zaista važan kotačić u tek debitantskom nastupu za reprezentaciju na nekom turniru gdje smo osvojili 4 mjesto na ep-u 2013....Pod Spahijom i uz Amere nije bio najvažniji igrač, no raspadom Cibone i odlaskom trenera, Amera i Žižića postaje ključna figura u možda najbajkovitijoj priči naše košarke još od ranih 90-ih godina. 

Od kluba koji je tada bio više pri dnu tabele i gdje smo na forumu zbrajali hoće li nam 2 ili 3 pobjede osigurati opstanak u Ligi, kluba koji je imao rekord poraza u Europi naredan godinama do kluba koji je uspio otići na final four u Beogradu i isti osvojiti napravivši potpunu senzaciju uz nikad manju rotaciju. Koliko je liga bila tada jaka na visokim pozicijama govori to da su onda neka od imena bila Jokić, Milutinov,Lauvergne, Omić, Marjanović, Nurkić, Bilan, Zubčić, Buva, Bader, Gečevski, Varda itd. Čak je Cibona i u Europi uspijela prekinuti niz poraza, a za ovo ostalo Šarić je pokupio sve MVP nagrade od sezone do final foura itd. To je ono što Šarića čini velikim i zbog čega se oko njega vrtila tolika pompa. On nikad neće biti superstar jer nema fizikalije za to i nije prirodni šuter, no ima nevjerojatan košarkaški iq, pobjednički duh i radne navike. Čak ako pogledamo i tu reprezentaciju, od 2013 do 2016 smo sa njim od 4 turnira na dva napravili najbolji rezultat od 90-ih sa polufinalem 2013 i kvalifikacijama te nastupom na OI 2016.

Prkačin je potpuno drugačija slika, on ima daleko bolje fizikalije nego Šarić. Puno je skočniji sa duljim rukama i boljim kretnjama. Šarić recimo ima centimetar manji raspon od svoje visine, dok Prkačin ima 12,5 cm dulji raspon od visine. Bolje napada koš i završava oko obruča, ima lakši prvi korak i eksplozivniji je u kretanju. Šarić je opet bolji sa loptom u rukama, bolje  kontrolira i treneri su ga često u Europi koristili kao playa, a i sam je znao preuzeti tu ulogu. Također leđna tehnika u tim godinama je bila na Šarićevoj strani uz više spuštanja lopti prema centrima, dok je Roko zbog svoje skočnosti i dugih ruku već sada bolji skakač i može pokupiti daleko više otpadaka. 

Po meni dva različita igrača sa drugačijim ulogama na terenu, a bome i u mlađim kategorijama. Šarić je više ostvario i vuao čitave momčadi, igrao gotovo sve pozicije na terenu, no nedostatak šuta i fizikalija su ga ograničile u nekim stvarima. Uvijek donosio borbenost, srce i činio sve oko sebe boljima. Roko je veći fizički potencijal, sa svojih 18 godina već je ponajbolji igrač Cibone i drastično je popravio šut. Ne razigrava svoje suigrače toliko, no sam može dominirati pod košem i ako popravi još neke segmente igre biti će ga teško zaustaviti kada krene zabijati. 

omanio si... prvo,ti naborjani bili su jako visoki potencijali,no najviše za euroliga level(uzbor na draftu je najbolji pokazatelj), istina je da dugo nije bilo "elitnog" mladog igrača do Šarića.

Zubo nije neviđeni talent. Ima on falingi i van glave(a sad je recimo zreo i sasvim normalno se ponaša i profi je od tjeranja iz cedevite). ne znači ukoliko atraktivno podvaljuješ ili si sklon proigravanju estetski da činiš suigrače boljim ni da si kukoč,. ne znači ni da ne činiš ili da "nisi kukoč". ast/to ratio je fin prikaz u tom smjeru i ne ide u dariejv prilog. vjerojatno otkad su ga uštopali u europu,to mu je odnijelo i tu komparativnu prednost s čiem bi u nba nadišao te probleme atleticizma i tijela(mada ima i prednost snage u odnosu na većinu konkurenata).

naosvajali su se i srbi medalja s pecarskim kao glavnim prošlih godina pa će puno manje dobiti od njega i mnogih ranije koji su manje osvajali ili nisu ni bili dio tih u natjecanja(jokić i dončić)... valanciuans je isto bio podjednako dominatan ko dario pa je domas veći potencijal i bit će kudikamo jači nba igrač.

šarić to što je radio od 2013. nadalje roko će tek dogodine biti usporediv striktno po godištu. više je ova usporedba išla po karijeri i zaista ima puno sličnosti.a nisu ni po skillsetu i ulozi tako različiti,poziciji normala. uostalom, i efes ih povezuje,roko je naveo da za njih navija,tamo je i živio i otac tamo igrao,a i zbog darija ih zgotivio,on mu je vjerujem i uzor u tom nekom pogledu cibona,reprezentacija,eurolgia(efes),nba.

ipak,nije to bila 80 % njegova titula ma koliko zasluženo bio dupli mvp i hype u to doba,zima-proljeće 2014. planina,blass,roza,sira,kuridža... + rimac-golemac koji su ih oslobodili. da,konkurencija je bila moćna,a u bg srušiti zvezdu favorita pa cedevitu,svaka čast.

ipak,onda ih je ceda pomela u prvenstvu,a realno,u reprezentaciji je podbacio i 2014. i 2015. a 2016. i 2017. je bio ajmo reć veoma kvalitetan do zadnjih,eliminacijskih kad je praktički bio suparnički igrač. roko je tek zakoračio u kvale(i dario je pod repešom bio jako važan u onim 6-0 kvalama za eurobasket na kojem je ko 19-godišnjak zaista odradio izvrstan prljavi posao iza markote) i valja ga vidjeti ukoliko skoro dobije rolu u petorki,baš smo prepunjeni na 4-5.

ne bih se kladio da je(će biti),vođenju tranzicije,napadanju licem bolji dario te driblingu, pogotovo mislim na kotrolu tijela u završavanju i promjenu smjera,tu je zakazao u odnosu na mlade dane,a baš bi mu trebalo bit i lakše jer je "spor" i na tom polju igrači kratki u atletskom smislu često rade ključnu prednost. baš nije često bio play, u efesu je dobar dio bio ono teški glue guy,all rounder s premalo usage ratea s loptom u rukama...

nedostatak šuta? ne,darinho je šuterski postao ozbiljan threat,štoviše,prevelik foksu na tom segmentu generalno mu je više štetio izgleda. 


da se razumijemo,obojicu obožavam i pratim ih oba od starta seniorskih karijera jako pozorno i definitivno bi uspjeh bio da se Prka junior PRIBLIŽI Šarićevom cv-u i u aba ligi,el,repki i nba. al itekako je moguće da ga i premaši. i hajde da sad jedan i drugi nastave uzlazno kako su i zavrpili ovu zimu.

Arizine, svaka čast na tekstu.

Roko ima fizikalije, Dario je tehničar

Jedna stvar je točna: pod pretpostavkom da će se zadržati neko vrijeme u NBA-u (valjda nije sporno da će tamo završiti), ako ne razvije šut do pristojne razine forme i preciznosti, čeka ga kao i Šišija puno minuta na small ball petici. Tu je Roko u plusu fizički zbog raspona ruku, ali nema urođenu sklonost branjenju obruča. Napadački Šiši ima bonus u vrhunskom pregledu igre kojeg će, nadam se, malo-pomalo izvući iz naftalina i postati neka siromašnija verzija Draymonda, ne Kukoča kako smo očekivali. Sve u svemu, slažem se u toj mjeri s tekstom da bi mogli imati slične NBA karijere. U tom smislu puno zanimljivije će mi biti pratiti razvoj Šamanića, izgleda da Pop oslobađa polako potencijal iz njega.