Ždrijeb je ono... Meh.
Argentina nije za podcjenjivanje i odbacivanje iako nije to ona legendarna ekipa, ali opet mislim da će najjaći u grupi biti Grci. Najteži protivnik. Ovi ostali se s ozbiljnim pristupom mogu riješiti. Budimo realni - s Helenima smo se mučili kao magarci i dok su oni igrali kao blato.
Bez teškog centra nemamo šta tražiti više u 1/8 finala protiv nijednog potencijalnog protivnika.
Meni je samo da vidim Šarića i Hezonju kako jedre po terenu u istoj petorci i poštenu borbu svaku tekmu tako da dođu u osminu u kakvom takvom zamahu i formi. Ne očekujem ništa drugo.
Grupa A je najdosadnija ustvari u smislu kvalifikacije - tu Egipat i Iran nemaju šanse - osim ako Srbi ne polude u negativnom smislu. Vrlo malo vjerojatno. Nama će bit zanimljiva zbog križanja i ajde - repriza finala EP. Ubit će ih Španjolci - još ako ne bude Parkera - uffff.
Grupa B - samo koji će poredak točno biti između Argentine, Grčke, nas i Portorika.
Grupa C - Tu je jedina zanimljiva stvar gledati one super-blesave Turke - hoće li ispasti već u grupi. Ne bih se čudio. Oni su sposobni za to. Mogu oni to.
Finska mi je simpatična ekipa. Volio bih da se Ameri ne ižive previše na njima.
Grupa D - Smiješna grupa. Mlaćenje za četvrto mjesto.
Kad gledam ovako ždrijeb, baš je smiješan. Grupe B i D postavljene kao nekakve grupe za odstrijel da gornji kostur turnira bude što zanimljiviji. Zato ću svesrdačno u osmini finala navijati za sudionike naše i D grupe. Hebeni USA i Espana. Just a little personal - Fuck you FIBA World, fuck you twice and fuck you trice - you corrupt scum!
Španjolsku u Španjolskoj pod ovakvim okolnostima ne možemo dobit, a i da možemo - ne bi nam dopustili. Budimo realni. Tu bi nam teoretsku tekmu odmah sudio kamp Lamonica.
Ako ne bude Parkera - više me brine Brazil od Francuske mada bi bilo slatko izbaciti europske prvake u osmini.
Srbi mogu složiti dobru ekipu samo koga će zvat, tko će se odazvat - to je pitanje. Svejedno, rezerviran sam i skeptičan prema Đorđeviću-izborniku. Da ne bi bio Sale Joke Đorđević za njih na kraju turnira.
Svejedno, susjedi u osmini finala - već mi se povraća na samu pomisao silnog internet preseravanja do tekme, tijekom i poslije. Nisu realno poseban bauk iako zavrijeđuju poštovanje, ali našim igračima su mentalna prepreka.
Čudno prvenstvo. Četvrtfinale bi po meni bilo uspjeh, ali ni ispadanje iz osmine finala ne bi bilo neuspjeh. Neuspjeh odnosno debakl bi bilo ispadanje u grupi - a to mi se čini teško.
Ide mi već na živac što Repeša najavljuje neke ''velike ambicije''. Ala, Jaske - probaj složit ekipu bez Amerikanca a da funkcionira - radi i ne najavljuj ništa. Pričaj na terenu, kroz igru. I bogati daj neke fizikalce, životinje da izdrže tu tvoju suludu obranu i da se pomlatimo k'o muškarci na tom prvenstvu - da grizemo, čupamo, ne damo, ubijamo, lakat u grlo, šaka u šupak - pa makar nas na kraju natjecanja kroz grupe ili usred istog proglasili za najprljaviju ekipu na prvenstvu. Hoću bijesne životinje koje šutiraju, grizu i mlate protivnika i kad je na podu - pun kurac mi je Labuđeg jezera, beskrvne razbijene vojske i zombijanja!
P.S. Radić je još uvijek stoka, a savez leglo oportunističkih poltrona i neznalica. Labavo vezano, ali tek toliko da se spustimo na zemlju. Svaki put kad zamislim prolazak 1/4-finala na SP-u gušt mi pokvari što odmah zatim vidim Konobara iz pakla i njegove lakeje kako se šepure kao da je to njihova zasluga, a ne pothvat postignut unatoč njima. Nešto ala HNS i HRS.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...