S jedne strane Barać je bio naš predvodnik po broju ubačenih poena, a u obrani je igrao na njemu neprirodnoj poziciji 5. Osim toga, kako je Šarić većinu vremena također igrao na 4, odnosno, ako nije kretao u dribling s perimetra, onda je igrao s niskog posta, tako da (barem prema viđenom u 1/4 finalu) je za Baraća trebalo postaviti igru da koristi Šarićev povratni pas sa čeone linije (tu su ga više puta udvojli, pa je bacao lopte u bunar) i da šutira za 3.
Međutim, stoji da je Barać u 1/4 finalu malo "povukao kočnicu", je li od straha (iako ga nisam doživio takvim inače), ili stoga što kod nas nije postojao sustav u koji bi igrač imao povjerenja i ako ga šut ne ide najbolje. No, on praktički i nije uzimao šut z 3 do one pred kraj iz kuta. to jest njegov dio krivice za poraz. Bolje da je on pucao, nego ona smijurija od Junakovića.
Katiću sada treba da zaliječi ozlijedu, a onda da dobro poradi na šutu do početka sezone. Ako se recimo Vujo vrati (kao igrač/sporstki direktor), uz jezgru mladih Sobin-Babić, možda i pokoju minuta za Najeva (kad se samo sjetim da je prije godinu ili više Rađa sa indignaciom odbio ponudu Cedevite, a sada zbog neigranja nije ni bio u konkurenciji za U-19. Ipak, između oziljeđenog Bundovića i njega, ipak je trbal odati prednost Najevu, pa barem nek krlja u obrani.), onda mu ni ostanak i ove godine u Splitu ne bi bio smetnja napredovanju (liga za prvaka, borba za naslov, za NLB iduće godine i sl.)
Valja imati na umu da smo ovdje:
- imali valjda najlošijeg trenera,
- imali suženi izbor igrača (samo dva od izlaznog godišta, dvojicu mlađih godinu dana, dvojicu mlađih dvije godine i jednog mlađeg tri godine + Repešu, Kučana i Zadravca kao smiješne ne računam, a Bundović zbog ozlijede nije ni igrao).
- nepostojanje uigranih akcija, timske igre, te stoga u situacijama "stani-pani" pristupa se oprobanom hrvatskom principu 1 protiv 100. To je dobro poznata "škola" košarke tamo od Sesara, preko Planinića, sada Ukića. Nije Šarić kriv što u momčadi nije imao šutera na vanjskim pozicijama (Mavra gdje si!?) kojemu bi dao pas, što je često morao trošiti energiju čuvanjem centara, nitti što je vidio da je "vrag odnio šalu, da su se neki ukakali, da ne postoje akcije i da je uzeo loptu pod svoje, pa što bude. Tko je vidio makar izvatke sa turnira u Barceloni, zna da on jako dobro koristi svoje suigrače, pa makar to bio i netko (neka mi oprosti) anonimus Knežević na unutarnjiom pozicijama.
P.s.
Možemo se nadati da će Velić i iduće godine voditi U-20 uzrast, jer to je opet ova kompletna generacija, ali nadam se sa Mavrom, Rogićem, Mazićem (ako ove godine nastupi za HR na U-18, postaje "naš"), recimo Lebom, zdravim Bundovićem, možda još Vukovićem unutra ili Mikulićem. To bi već imalo i širinu i trenera, a vjerujem sa dodatno uznapredovalim Šarićem, sa Baraćem u konkretnijoj minutaži u NLB, da medalja u U-20 ne gine.
[uredio Jotojoto - 10. srpnja 2011. u 12:42]