Pretpostavljam da je svima kao i meni najveza bojazan od eventualne nekvalitete koju bi hrvatska ujedinjena liga vjerojatno imala. Medjutim, treba gledati unaprijed. Vec deset godina trpimo neuspjehe pa ako je cijena stasavanja jake CRO lige jos koja, neka. Cinjenica je da ce ovdje uvijek biti visokih, talentiranih momaka pa nek treniraju, igraju kosarku poluprofesionalno, a uz to studiraju, rade i zive kao i mnogi drugi prije njih. Uz takav rad, pojavit ce se jaka Rijeka, Brod, Sibenik, Dubrovnik, Sinj... I tuci cemo opet i Barcu i Reala i Maccabi, jer kosarku ne igra novac, novac vrti SUCE. Imamo odlicnu repku, ali slijedece je EP u Spanjolskoj, pa zamislite koja ce to tek kradja biti pod patronatom Betancourta. I svi misle pa nece nas valjda opet osteti, ali hoce, i tada i jos sto puta dok se ne osnazimo. Rade nam takova sranja vec godinama. Shvatite, obozavam kosarku i volim gledati moju Cibonu protiv Partizana, Zvezde, Olimpije, Bosne. Ali to nema nikakvog smisla, plus nasa draga braca Srbi posprdno gledaju i na nas i ligu, a kosarka ima je ocajna. No od njih nikad realnosti. Treba zrtvovati neke stvari, par godina ako treba, pa opet uzivati u punim dvoranama sirom Hrvatske. Jer mi svi volimo tu igru koliko god se retardirani novinari svih nasih televizija trudili da je uniste bez prijenosa. Vrijeme je za velike rezove, i na televizijama, i u savezu pa i u klubovima. Usporedite to sa jugoslavenskom kosarkom kada je sedamdesetih startala iz nicega. Jer ako cekamo medalje 10 godina, mozemo jos koju, a da to onda to postane normalna stvar, kao kod nasih legendarnih rukometasa. Vise vjere u hrvatskog covjeka i bit cemo opet jaki
