"Tolike stvari koje su se dogodile na Baldekinu nisu slučajne?"
Uopće nije stvar u onome što se dogodilo na Baldekinu, nego u tome što se to prezentira kao smak svijeta. "Slučaj Jerkov" je baš najbolji primjer za to. Dogodilo se apsolutno ništa, a iz nekog razloga se napuhalo po novinama (več prije sam reko što mislim o novinama). Jerkov je ustao zbog nekog faula, netko mu je reko "sjedi dolje", publika je zviždala i vikala... to je trajalo jednu minutu i završilo. I to je sve. Čovjek je sjedio tri metra od funcuta, bez ikakve ograde ili bilo koje druge barijere. Da je netko od tih "divljaka" htio, mogao ga je rukom dohvatit.
Ko što je rečeno, nakon utakmice čovjek je ustao, normalno izišao iz dvorane, sjeo u svoj auto koji je bio parkiran na glavnoj cesti ispred dvorane i otišao... e sad, zašto se to u Slobodnoj Dalmaciji pretvorilo u ono u šta se pretvorilo... ne znam (opet se vratimo na priču o novinarima).
Na svakoj utakmici (gdje ima publike) nekom se nešto viče. P.ederu, g.ovno, p.izdo... gazi, ubij... svuda se to čuje. I nigdje se to ne smatra problemom. Osim kad se nekom vikne u Šibeniku. Onda je to skandalozno.
Split, Zagreb... važe se svaki faul... je bio, nije bio... pa jeste li ikad gledali košarkašku utakmicu gdje se neki igrač ili trener NIJE bunio na par odluka? Niste, naravno... jer se uvijek netko buni... al kad je Šibenik u pitanju, onda to više nije nešto bezveze, nego urota moćne Šibenke u košarkaškom savezu.
...to ti je kad nemaš novinare.
Kad imaš novinare koji pišu za tebe, onda je Šibenka moćnija od Cibone, Splita, Zadra i Zagreba zajedno i drma košarkaškim savezom.