bojangles je napisao/la:
Opet potpisujem svaku riječ koju je rekao NYC.
I pun mi je kufer da mi 'hrvatstvo' mjere i važu i određuju iskompleskirani ksenofobi, rasisti, sitne duše, nacionalisti i mizantropi.Pa kome sam ja to i po kojem kanonu dužan nešto osim moje obitelji i prijatelja?Tko će mi to propisati?
Moja mjera hrvatstva je ljepota, dobrota, pristojnost, duhovitost,sloboda. Moja mjera hrvatstva je Kuki,moja mjera hrvatstva je hrvatski Srbin i Genije Arsen Dedić,moja mjera hrvatstva je zalaz sunca u Motovunu,moja mjera hrvatstva je da se veselim kako ću jednom rado ugostiti dragog forumskog prijatelja NYC-a i uvjeriti ga da glasna većina u Hrvatskoj nije prevladavajuća većina.
Ali dokle god smo generalno tako bijedni kako već jesmo,sretan sam da Kuki živi u Chicagu daleko od svih ovih *****,u Chicagu i u mom sjećanju.
Vidi cijeli citat
Prvo, nisam ni rasist ni nacist ni ksenofob. Imam pravo mrziti Divca jer mi je gazio zastavu u trenucima kada sam u njoj vidio svetinju. Jer mi je gazio zastavu za koju je toliko nevinih prolilo krv, izgubilo živote... Ja nisam papčina kao ti da to zaboravim. Nemam pravo zaboraviti jer sam poznavao ljude koji su sanjali za to da jednog dana odu na svjetsko prvenstvo navijati za hrvatsku reprezentaciju i slušaju hrvatsku himnu. Oni su sanjali o tome da vide kako za hrvatsku repku igraju Boban, Šuker, Prosinečki, Dražen, Rađa, Kukoč.... E pa sad ako su oni mogli riskirati živote, onda je i Kukoč mogao riskirati ozljedu palca!
Možeš sada tu brijat koliko te volja o toleranciji, suživotu i ostalim toliko ofucanim frazama da je već svima zlo od toga. Međutim, to je jedno obično suhoparno licemjerje. Licemjerje od kojeg mi se diže želudac.
Tvoja mjera hrvatstva je ravna nuli. Tvoja mjera hrvatstva je egoizam, licemjerje, nepoštivanje mrtvih, invalida... Tvoja mjera hrvatstva je ista kao i Kukočeva.
Tvoja mjera hrvatstva je iskreno divljenje idolima navijača koji viču "Bit će mesa klat ćemo Hrvate!!!" i "Sprem te se sprem te četnici..". A ti idoli su bili Divac, Danilović...
Ti voliš zalaz sunca u Motovunu, i to je tvoja mjera hrvatstva. E, pa odi u Vukovar, koji još uvijek liči na veliku ruševinu, pa mi reci da to nije tvoja mjera hrvatstva. U tom Vukovaru su se borili oni koji su željeli vidjeti jednog dana hrvatske dresove, hrvatske grbove i slušati hrvatsku himnu. A ti si se valjda tada divio umjetničkim finesama Vlade Divca.
Ti danas sve te ljude koji su krvarili vjerojatno smatraš zaluđenima, isprovociranima, zavedenima...
I ne vidiš koliki si licemjer. Odvratni licemjer koji vidi samo sebe. Odvratni licemjer koji će pljunuti na sve oni koji su krvarili da bi ti danas sa suzom u oku pričao o Jugoslaviji...
I ako baš hoćeš - da, i moja mjera hrvatstva su i Dražen i Arsen i Dimitrije Popović i Nikola Tesla i Popović i hrpa mojih prijatelja Srba koji su tu ostali i koji poštuju ovu državu.
Ali moja mjera hrvatstva nikad, ali baš nikad, neće biti Kukoč. A ni ovakvi licemjeri, bez obzira s koje su strane države.
I odvedi si svog prijatelja NYC-a nakon Motovuna malo na Ovčaru. Nadam se da ćete se u tom trenutku bar malo zacrvenjeti i sjetiti svega ovoga što ste napisali.
A Kukoč je jadan igrao ozljeđen!!!!