kad se već sve pretvorilo u usporedbu dražen - toni.
bez puno razmišljanja reći ću dražen. ljudi su ga obožavali, njegova karizma je vječna. svakoj tekmi i  svakom treningu je pristupao sa 120%, bio je istinski natjecatelj i rođeni pobjednik. njegov udio u promoviranju HRV bio je također nemjerljiv.
kao što je rookie napomenuo teško je govoriti o postignućima jer je dražen prerano otišao i da mu je bilo zagarantirano mjesto među superzvijezdama. čovjek je bio 10. ?? strijelac lige 93. godine sa preko 22 poena i preko 50% šuta. dražen je bio pravi scorer, ali s pokrićem. njegovi postoci za dva, tri i sa slobodnih su uvijek bili debelo iznadprosječni. malo je problematično uspoređivati dražena i tonija zbog različitih pozicija. zato odajem kukoču prizananje jer je sa svojih 210cm mogao sve.
ono što je meni ključno u ovoj priči da je smrću dražena umrla i HR košarka i to zato što nitko nije imao karizmu, žar, borbenost, sportsku drskost i druge karakteristike koje krase pravog VOĐU. dražen je za HR košarku bio i i više od VOĐE, više od KAPETANA.

Život leti, kapetane
mladost biži, a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela
i sad bude od Boga batude

svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina


 P.S. jedan je petrović dražen. 

Kukoc je... pa, recimo, Tonci Valcic.

 

Igor Biąćan...

Duje Draganja