bojangles je napisao/la:
predlažem ti da se jedan dan nađemo u kantini (mislim da sam sljedeću srijedu u zg)pa o svemu popričamo,
Vidi cijeli citat
Što se ovog tiče može, ja sam naravno za.
Ha tema se naravno razvukla, jer se ne priča o bilo kome - ipak se
ovdje okončala 20-ogodišnja karijera velikana europske i svjetske
košarke. Ja bih o ovoj i ovoj sličnim temama mogao do Uskrsa, pogotovo
kad se sjetim nekih vremena, tj stvari (utakmica, intervjua, međusobnih
svađa, emisija...) koje sam jako jako emotivno doživljavao. Recimo,
nakon te tekme sa Litvom ja nisam mogao suzdržati suze.
Da ti ukratko osvježim pamćenje, 2 produžetka su se igrala, imali smo 3
šuta za pobjedu, a zapucali su ih pogodi tko - dvaput Marcelić i jednom
Mršić.

Da tragedija bude veća, od tadašnje velike četvorke nosica igara Litve
(Sobonis, Marčulionis, Karnišovas, Kurtinaitis), prva dva (koji ipak
odskaču, živuće legende) su izletili van zbog 5 osobnih, drugi od njih
(mislim M'čulionis) dve i nešto minute pred kraj. Ja onako mlad, zelen,
si pomislim ''sad su gotovi'' i srce mi je zaigralo od sreće. Kad ono
Rimas poveže jedno 2-3 trice u isto toliko napada i pa-pa mi... Ako se
ne sjećaš važnosti te utakmice, ona je, iako je bila ''samo'' tekma u
grupi, praktički odlučivala (ne)mogućnost ulaska u finale, jer se znalo
da pobjednik izbjegava (tada nedodirljive) Amere u polufinalu. Druga je
priča što mi indisponirani porazom i razoreni razmiricama nismo uspjeli
ni Australiju dobit u četvrtfinalu.
I još jednom je, kao i godinu prije na EP, ''izbjegnut'' dvoboj
donedavnih suigrača, timskih kolega i ljudi koji su do prije koju
godinu djelovali kao perpetuum mobile, igrača tadašnje Hrvatske i SRJ.
I još jednom je, ovaj put indirektno, taj zid bila Litva. Život piše
romane rekao bih.