u svim momčadskim sportovima smo nasljednici stare sovjetske škole "Polako..."

tko ne zna, taj trči

ne postoji niti jedan momčadski sport, a u kojem hrvatski trener neće upozorit na protivnika koji je "brz, atletski moćan, run&gun" zato jer smo mi uvijek sve potpuno suprotno

na dva prsta jedne ruke se mogu nabrojati hrvatske ekipe od 1990 koje su bile brze, skočne, run&gun. Uvijek je to sporo, polako, dobit ćemo mi njih na inteligenciju

Prvenstveno, finci ne gledaju na sport kao mi - da dijete mora odmah s 15 ili 16 godina biti NBA zvijezda.  Njima je školovanje i edukacija na prvom mjestu, a sport je ono što bi djeci i trebao biti - hobi od malih nogu, koji tek kasnije može postati ozbiljna karijera.

Drugi dio priče je infrastruktura - kod njih nema velebnih zdanja, ne treba svaki grad imati arenu s XY tisuća mjesta (izuzimam hokej koji je kod njih nacionalni sport) ali zato svaka škola i vrtić imaju dvoranu za održavanj etjelesnih aktivnosti. 

Treći dio je već netko spomenuo ima veze i s mojim početkom posta - ulažu u kadar, šalju trenere na edukacije van zemlje, dovode strane trenere da održavaju seminare i ne srame se toga.  U njihovim košarkašik akademija se razvijaju osnovni košarkaški elementi a ne ganja se osvajanje finskog prvenstva u mlađim kategorijama.

Finci su još prije 20 godina odredili košarku kao kolektivni šport u koji se isplati ulagati. Tada su stvarno još bili liliputanci, ali s vremenom s napravili proboj (prvi plodovi su bili 2011. na Eurobasketu). Netko se pita zašto baš košarku. Imali su brojne razloge. Naravno da košarkaši neće vjerojatno nikada nadmašiti hokejaše, ali nekako se košarka najviše uzdignula. Prvo, Finci su i prosjeku visoki, imaju atletske predispozicije, a k tome se snažno poticalo tjelesne aktivnosti od najranijih dana. To je uređena izgrađena zemlja, kolektivna svijest i obrazovanje jest na visokom nivou i još ta radna etika kojim se izdižu. Ovo što je napisano gore ili na prethodnoj stranici, sve to itekako važi. Uz košarku, Finci su se jako poboljšali i u odbojci, dvoranskim športovima općenito, jedino u rukometu ne traže svoju priliku jer ipak susjedni Danci i Šveđani su tu daleko daleko iznad, a iz nekog razloga rukomet se nikada nije ozbiljnije ukorijenio. Ni nogomet se nije ukorijenio - imaju uspone i padove, ali realno Finska je svojim položajem i klimom na neki način odsječena od žiže zbivanja, nije im nogomet toliko zanimljiv nekako se igrači teško probijaju pored brojne konkurencije u primjerice klubovima liga petice.

Ono što ih krasi jest ta borbenost na koju su sada dodali i uistinu kvalitetan tim. Zanimljivo da sada stasaju nove generacije košarkaša čiji su očevi bili (samo) kvalitetni igrači, ne i vrhunski, ali oni sada tu čine razliku. Netko bi rekao nepotizam. Da ali je li netko zna tko je Pekka Markkanen? Svi znaju tko je Lauri. Dolazi sada i mladi Muurinen. Onda imamo košarkaše rođene u Finskoj čiji su očevi Amerikanci igrali svojevremeno u Finskoj ligi.  Dakle sve to.

Možda ima depresije, baš su Finci bili poznati kao narod po onoj depresiji koju su "liječili" slušanjem metal glazbe i tvrđih tonova (HIM, Apocalyptica, Leningrad Cowboys, Lordi...) i u tom smislu su spaljeni. Ali nemojmo zaboraviti da su itekako hladni i proračunati, pa sjetimo se legendarnih automobilista Hakkinena, Raikkonena, Rosberga, Makinena, Gronholma, Vatanena i brojnih drugih legendi. Sjetimo se i finskih letača, biatlonaca... Malo sam otišao predaleko, ali generalno nema tu euforije. Raspali nevjerojatni "svjetski" rezultat i kao da ništa nije bilo, kao "običan dan u uredu".

Glede košarkaške reprezentacije, vraćam se na 2022. kada su nas Finci triput bacili, ova puta u kvalifikacijama za SP, a zatim i na SP. Mi smo si prije toga utvarali da smo kvalitetniji, barem individualno na papiru, da imamo igru i sve to. No u sve tri utakmice Finci su iskazali nevjerojatnu mirnoću u završnici. Tada možda su bili manje kvalitetni i uigrani nego sad, ali ne pamtim da nas je netko (u to vrijeme nominalno slabiji) toliko iškolovao na račun mirnoće i staloženosti. I poslao nas u -nigdje.