Pažljivo sam pročitao svaki komentar. Imate zaista veliki problem i što je najgore ne vidi se rešenje na pomolu. Možda bi, za početak, treblo zabraniti Ciboni da kupuje bilo šta van Zagreba i uvesti ponovo starosnu granicu za odlazak u inostranstvo.

Šteta što tereni zjape prazni. U Srbiji terene za basket ima maltene u svakoj ulici.

Ovo je Ada Ciganlija, na njemu ima 15 terena za košarku. Slobodno mesto je teško naći.

 

Pa kod mene u Sportskom Centru tereni su zauzeti od 13h. Kad sam ranije igrao tu u kraju cekalo se po 5 ekipa da prodje dok dodjes ti na red, i onda ned'o ti bog da izgubis.... 

Samo, ne vidim da nam to nesto pomaze u poslednje vreme....cini mi se da i nasa kosarka polako umire... 

 pa mislim da smo svi skupa na tragu još jedne velike istine,naravno da nije Playstation glavni krivac ali svakako ima utjecaja...točno jest da su i igrališta i općenito dvorišta prazna,klinci lijepe doma uz kompjuter ili tv a mi smo nekad bili toliko vani da nas je trebalo lasom pohvatati da dodjemo doma,a točno je i to da se satima čekao red za hakl na svakom košu...i kroz igru smo razvijali motoriku...točno je još nešto-gledam te klince (živim pored škole) i na njima se vidi iz aviona da im je sport negdje na 15.mjestu liste prioriteta:knjakavi,nespretni i zdepasti,sve redom budući studenti ETF-a(no hard feelings!)...vidiš im po hodu gdje im je motorika i kombinatorika...a kako i gdje da je steknu uostalom?

  Pa dobro, to je relativno... Na jednom Jarunu koji je mjesto za špice, gdje su također novi tereni, nema teorije da nađete mjesto, subotom i nedjeljom ne dolazite poslije 9 ujutro...

Dok je recimo naselje di sam ja odrastao, koje je prilično devijantno, totalno kirurški operirano od bilo kakve perspektive (u svakom pogledu), tamo se ne može reći da koševi zjape prazni, jer koševa NEMA... tj ima ih, jedno 2 mjeseca max nakon što se stave novi

Likovi ih svaki put strgaju, ganc nove, i to ne za vrijeme hakla, da u žaru zakuca pa se malo objesi pod navalom adrenalina, kakvi... Navečer pod utjecajem svega i svačega, kad sve što je lijepo, novo, NORMALNO... izgleda nepoželjno Šta reći kad se lik popne na koš, sjedne na obruč i mota joint

Inače, za ovo bih trebao dobit neki orden forumaša, jer b mogo pobrat gadne mare


Problem je dijelom i zbog toga jer je svaki današnji mladi perspektivni košarkaš žrtva svoga vremena...

Budimo pošteni pa priznajmo da je skeptičan stav NBA lige u prošlosti spram europskih košarkaša uvelike pomogao razvoju košarkaša iz zemalja u okruženu (naravno ne svjesno)...

Igrači (oni rijetki) sve ako su i odlazili, odlazili su kad su dobrano bili dokazani u europskim dvoranama, zapravo je i u tome stvar da ovdje nisu imali više što dokazivat...

A većina ih čak ni nije uspjela gore, pozitivna stvar je što su se oni vratili i dalje ostali oni isti košarkaši (primjeri Paspalja, Đorđevića, a ČAK i Danilovića rekao bih - koji su i nakon San Antonia/Portlanda/Miami-a osvajali klupske i reprezentativne trofeje)...

Danas prvenstveno što inozemnim igračima osigurava pažnju NBA lige su fizikalije, prvenstveno se očituje što su visoki centri, još i ako im je 17 godina tek, najtraženija roba u NBA...

A bome i kod bekova... Planinića je odvelo u NBA činjenica da je jedinica sa 201cm užas... Sva sreća, pa su ipak probirljiviji po pitanju bekova, bez obzira što ja mislim da bi Popović puno jači trag ostavio gore od jednog Šundova, al dobro...

Jedan bek šuter, ako si je već osigurao angažman gore, je sigurnija oklada... čak mislim da Bojangles ne može podnijet činjenicu da je purger najistaknutiji naš košarkaš (kakav li samo potcjenjivački naslov topica... kao, za Dalmaciju je čudno što ne proizvodi extra košarkaše, za ostale dijelove Hrvatske se to ionako ne očakuje), bez obzira što mu fali koja tetiva u glavi, al on je ipak neki qrac postigao u karijeri, pa i u toj NBA...

U svakom slučaju, vremenska linija je nešto što se treba uzet u obzira kad se razmatra ovakav problem, ko zna čmu sve Dino, Dražen, Kuki i ostali mogu biti zahvalni... oni su iza sebe imali:

a) odličnu strukovnu potporu, u vidu trenera, što individualnih, što onih više orijentiranih taktici, a tu, budimo iskreni, ne smijemo zanemarit utjecaj onih naših ''zemljaka'' al malo istočnije od Hrvatske (s kojima smo, naravno, tada bili puno bliži), a oni imaju ipak malo jači trenerski pedigre od naših im kolega

b) jaku ligu, pogledaj pod a)... ko da je jednom Kukoču (nakon što je osvojio 3 europska naslova, istovremeno pustošeći terene one jake lige koja je u zadnjih 8 godina svog postojanja, uzela 6 naslova prvaka Europe, s 3 različita kluba) prelazak u Benneton prdstvaljao neki šok, stepenicu više u karijer (za razliku od jednog Ukića, koji danas broji sekunde u Španjolskoj, pritom se pokušavajući prilagodit krutom sustavu igre, pritom sabotirajući vlastiti ogroman talent... j**ote, nema toga, pa po Kukoču se mijenjao sustav i njegovoj igri se podređivalo, danas su očito neka druga vremena, vremena pepeljarki)

c) puno (puuuuuno) manji upliv novaca i monopola NBA lige, opterećenost (danas realnom) mogućnošću odlaska u tu faking NBA gdje kao stalni član injury liste možeš osigurat sebe i obitelj za sljedećih par desetljeća... sa vrlo JASNOM svješću o tome kako stvari stoje... i tu ne osobno ne krivim njih... štoviše, niko od nas nikad nije, a i vjerojatno neće, nači se u sličnoj situaciji, a opet, neke stvari je dosta lako skužit...

I tako dalje, al ono što oću reć da dosta toga leži u, što povijesnim, što (r)evolucijskim činjenicama, u vezi čega nismo mi kao košarkaška nacija puno toga mogli učiniti, bez obzira na našu očiglednu sklonost ovom sportu..

Bojangles bi rekao da imamo odličan košarkaški 3B

  ETF??
E Bojangles, i tebe je pregazilo vrijeme.

Naravno, u priču o nekim novim vremenima se uklapa i taj tehnološki napredak, što se treba uzet u obzir kad se promatra sam mentalni sklop jednog tinejdžera, budućeg (potencijalnog) superstara...

j**ote, Internet, Playstation, PC, MP3, DivX, pi**e-lizde i drugi jbeni manifetluci koji jedu slobodno vrijeme klinaca danas, a naravno da je u prošlosti veliku većinu vremena mladež provodila VANI... ne mora to biti samo isključivo sport, klinci se igrali skrivača, plivali u rijeci, palili vatre, pa čak i u moje ratno vrijeme ko klinac je takav mentalitet bio dominatnan...

Čak mislim da se u današnje vrijeme buduće košarkaške zvijezde više isplati tražiti po provincijama, gdje se košarka igra na terenima sa zahrđalim obručima i betonu izrovanim grabama... nego u razvijenom gradu, gdje nije svačiji mladi mozak u stanju probrati velike mogućnosti koje on nudi

Najsmješnije je kad netko kaže da nam nedostaje terena. Vraga nedostaje, ima jedno kraj moje kuće, koje je kad sam ja bio klinac bilo puno i utorkom, kao i vikendom, na parkingu su se igrale kvalifikacije da bi eventualno odigrao jednu utakmicu na "glavnom terenu", koliko je bilo ljudi i ekipa.

Danas prazno, i vikendom i radnim danom. Klinaca nema, vidiš ih eventalno kad se skupe u nekoga igrati Playstation. Sve je to zamrlo, takva je to generacija, ne krivim ja za to ni društvo, ni ne znam šta. Takve su se stvari događale i u zapadnoj Europi prije nekoliko godina, sad je to došlo i kod nas, to je realnost.

Ipak, najviše tu "pomaže" činjenica da nemamo rezultate. Bilo mi je komično kad sam gledao nedavno par klinaca koji su došli na teren i igrali RUKOMET! Ej, rukomet, kad se to igralo vani, ili se igra mali nogomet ili basket. Ali klinci su se podijelili u dvije momčadi po četiri, zabijali na nekakvim improviziranim golovima na konstrukciji koša i vikali "Džombaaaa", "Ivanoooo Balić", "Pero Metličiiiić". Eto što ti znači rezultat, medalje, trofeji.

Ne možeš ti danas klince privući nekim Bartulovićem ili Buljatom, kad oni na Playstationu igraju protiv Beckhama, Ronaldinha i ostalih...

 otišli smo dosta daleko od teme,ali ne bez veze.Kod mladih je iznimno važno definirati potrebu za poistovjećivanjem s onim što vide na tv,a danas klinac ne vidi ništa vezano za košarku pa se nema s čime ni poistovjećivati..to postovjećivanje je čudna stvar,sjećam se recimo SPENS-a u Novom Sadu 1981.()kad je cijela ulica igrala ping-pong i sve nam je moglo poslužiti kao stol za igru...a kad su se igrala SP u nogometu i košarci,to je tek bilo ludilo svoje vrste...eto,danas se klinci očito mogu poistovjećivati samo s Frenkijem Fišerom i Lanom Pavić,košarka i košarkaši su-nigdje

i u ono vrime se na commodoru igrala igra one-on-one sa birdom i dr-j-om  pa sta?